Trey se okrenuo i ugledao Kohipa u daljini, a iza njega Davida. Sa zida je pao veliki, teški metalni mač koji je odzvonio kućom, a i u njegovoj glavi. Bio je izgubljen. Nije znao što se događa u onom trenutku. Podignuo je mač sa poda, bijesno je pogledao u Kohipa i potrčao prema njemu. Kohip je stajao ukipljeno ne znajući što će se dalje dogoditi dok se David maknuo kako nebi on nastradao. Trey je bijesno trčao prema njemu, a kad se pojavio ispored njega, proboo ga je u trbuh mačem i gurnuo u zid, držajući čvrsto mač.
„Gori u paklu... kretenu!“ –prozborio je bijesno i pustio mač, te se udaljio od njega.
David je začuđeno gledao u njega dok ovaj drugi nije želio maknuti pogled s Kohipa, koji je držao mač i krvario iz rane, te ustiju. Trey i ostali vampiri su osjetili pritisak u glavi. Bolilo je užasno pošto su osjećali kao da ih igle bockaju, ali stisnuli su čvrsto zube, pokušavajući isdržati onu bol.
„Jenna!“ –Treya se trgnuo na Davidov glas.
Okrenuo se. David je trčao prema njoj, a djevojka je ležala na podu u lokvi krvi. Trey je velikom brzinom potrčao kraj njega i spustio se na koljena, te podignuo Jennu u naručje.
„Jenna?“ –prodrmao ju je. „Jenna, dobro si, jelda?“
„Trey...“ –David mu je stavio ruku na rame.
„Ne diraj me!“ –proderao se. „Jenna, molim te, otvori oči! Jenna...“
„Je li... mrtva?“ –prilazila je Selen.
„Nije!“ –viknuo je Trey i okrenuo se prema njima.
Imao je suzne oči i mokro lice. Izgledao je izgubljeno, preplašeno, uništeno... Kevin i Austin su gledali u njega shrvano, također, a onda su spustili pogled prema Jenni. Bila je blijeda, uprljana krvlju... Nije izgledala kao da diše, da joj srce kuca... Ubili su Kohipa i sve se vratilo kao prije. Pritisak, koji su osjetili u glavi, im je samo pomogao da se rješe osobnosti kakvu nisu voljeli, kakvu su prezirali, ali Jenni više nije bilo spasa.
„Trey... pusti Jennu...“ –rekao je mirno Austin.
„Kunem ti se da ću te ubiti ako mi se približiš!“ –bijesno je ponavljao, drhtavog glasa.
„Moraš je pustiti...“ –nastavio je Kevin.
U trenutku kad mu je htio staviti ruku na rame, ovaj ju je ljutito odgurnuo i pogledao u Jennu, te ju nastavio maziti po licu, ljuljuškati i govoriti joj da se probudi, da otvori svoje predivne oči. Nije htio prihvatiti da nje više nema, da je Jenna izgubljena i mrtva.
Selen su suze dolazile na oči. Spustila je pogled i pokušavala ih zadržati. Nije mogla gledati onu scenu. Trey je izgledao kao da bi mogao umrijeti od tuge, kao da bi mogao učiniti sam sebi nešto loše. Pretpostavljala je da se krivi što Jenna više ne diše, što nije dobro. Osjetila je zagrljaj. Podignula je pogled i ugledala Austina kako ju snažno grli, a niz njegovo lice su klizile suze. Znala je da ju treba, da i on pati u onom trenutku, pa je podignula ruke i uzvratila mu snažno zagrljaj.
„Rekao sam ti da mi se ne približavaš...“ –jecao je Trey ne ispuštajući Jennu iz zagrljaja. „Trebala si me ubiti kad sam ti rekao da to učiniš, ali nisi me slušala! Vidiš što sam ti učinio... Glupačo....“
„Trey...“ –nastavio je Kevin.
„Pusti me na miru.“ –viknuo je. „Pusti me...“
„Nećeš je moći vratiti ako se tako ponašaš.“ –nastavio je David.
„Maknite se od mene!“ –okrenuo se ljutito prema njima.
Oči su mu bile crvene, natečene, a suze nisu prestajale klizini. David i Kevin su oboje znali kako im neće dopustiti da stignu do njenog tijela i kako će biti uz nju cijelo vrijeme. I oni su bili tužni... shrvani... Kevin je čak krivio Treya za njenu smrt, ali u onom trenutku nije želio raditi prevelike probleme. Znao je da se možda nebi tako trebao ponašati niti imati slično razmišljanje pošto Trey nije znao što radi u onom trenutku, ali nije mogao prestajati razmišljati o tome.
„Obečala si mi da ćeš biti dobro...“ –Trey je podragao Jennu. „Obečala si mi da ćemo biti zajedno. Zašto sada nisi dobro?! Zašto nisi više pazila na sebe?! Za sve sam ja kriv... Tako si glupa što me nisi puštala, nisi ubila... Glupačo jedna...“
Prislonio je svoju glavu na njena prsa i počeo je jecati, plakati jače nego prije. Nije se mogao zaustaviti. Znao je da je on kriv, da ju je on ubio, ali nije više ništa mogao učiniti za nju. Odjednom je osjetio otkucale srca, pa je podignuo glavu i zbunjeno gledao u Jennino lice, pa u tijelo. Disala je... Ponovno je stavio ruku na njena prsa i osjetio je otkucaje srca.
„Važniji si mi od života... znaš to...“ –prozborila je tiho.
David, Kevin, Austin i Selen su spustili pogled prema Jenni i zbunjeno gledali u nju, kao i Trey. Nisu mogli vjerovati da djevojka priča i diše pošto su je vidjeli... mrtvu. Otvorila je polako svoje smeđe oči koje su svijetlucale. Više nisu bile one koje je netko mogao usporediti sa rupom bez dna. Bile su oči pune sreće, života... Trey joj se nasmiješio, podignuo joj gornji dio tijela i snažnu ju je zagrlio.
„Ti si takva budala...“ –rekao joj je tiho i nježno u uho dok su suze klizile niz njegovo lice. „I budala si bez koje bi umro.“
„Volim te...“ –nastavila je Jenna polako.
Iako se probudila, bila je živa, nije mogla normalno pričati. Trebalo joj je vremena da dohvati malo sviježeg zraka i da nastavi pričati bez stanki. Trey ju nije ispuštao iz zagrljaja. Nije se želio odvojiti niti sekundu od nje. ostali iz društva su se nasmiješeno pogledali, spustili se kod njih i snažnu ih zagrlili.

Jenna se vozila na suvozačevo sjedalo dok je Trey vozio njen Jeep. Svađala se s njim pošto je ona željela voziti svoj automobil, ali nije joj dopustio jer je satima vozila i trebala se odmarati.
Spavala je satima, nakon što je njen dečko preuzeo vožnju, ali kad je otvorila svoje predivne oči nije ih više mogla, a niti željela zaklopiti pošto je bila jako uzbuđena i htjela je nastaviti pratiti krajeve koje dugo nije vidjela i koje je odlično poznavala. Uživala je nositi sunčane naočale, osjetiti toplo sunčano ljetno sunce kako ju grije. Obožavala je uživati u dugim šetnjama u prekrasnim sunčanim danima.
„Skreni desno!“ –rekla je Jenna.
Bila je jako uzbuđena, a osmijeh joj nije odlazio s lica. Trey je, krajičkom oka, gledao u nju dok je vozio cestom. Bio je jako sretan što je ona bila vesela, sretna... kao nekada.
„Ovdje, ovdje!“ –nastavila je uzbuđeno Jenna.
„Gdje da parkiram?“ –upitao je.
„Iza ovog auta!“ –pokazala je na crnog Nissana.
Klimnuo je glavom, parkirao se iza njega, ugasio je motor, a Jenna je već poskočila iz automobila. Okrenuo se prema njoj i nasmiješio, nakon čega je i on izašao iz auta.
„Čovječe...“ –Austin se približavao Jenni pošto se parkirao nedaleko od Jeepa.
„Što je?“ –upitala je Jenna.
„Ne sjećam se da je bila ovako... velika!“ –nasmiješeno se okrenuo prema njoj.
„Imali ste jako predivnu kuću.“ –rekla je Selen.
„Imamo, ljubavi, imamo!“ –Austin ju je obgrlio rukom.
„Misliš da ću im se svidjeti?“ –Trey je pogledao u Jennu.
„Svidjeti?“ –okrenuo se prema njemu. „Zavoljet će te!“
Trey se nasmiješio i poljubio ju je. Obožavao ju je. Ona je bila razlog njegovom osmijeha, njegovog jutarnjeg buđenja, njegove sreće. Jenna ga je povukla za ruku i krenula prema kučnom ulazu. Osjećala je miris cvijeća koje je nekada osjećala. Osjećala se... ugodno. Austin i Selen su ih pratili dok je djevojka gledala oko sebe otvorenih ustiju. Oboje su se osjećali dobro i ugodno u onoj atmosferi.
Jenna se popela stepenicama, približila vratima i pozvonila je. Uzbuđeno je čekala da joj netko otvori vrata, a kad je čula brze korake joj je srce ubrzano počelo kucati. Vrata su se otvorila, a na ulazu je stajala njihova majka.
„Isuse...“ –iz njene ruke je pala šalica kave koja se razbila u komadiće. „Walter!“
Niz njeno lice su klizile suze, a Austin i Jenna su ih nasmiješeno promatrali. Odmahnula je glavom, izašla iz kuće i snažno ih zagrlila dok je jecala od sreće. Iz kućnog praga je provorio visoki stariji čovjek, crne kose s pomalo sijenim pramenovima po glavi, i tamnih očiju debelim crnim brkovim. Šokirano je gledao u svoju djecu, a onda se i on također rasplakao i snažno ih zagrlio. Selen i Trey su se nasmiješili. Bilo im je drago što su se ponovno susreli s roditeljima.

Jenna je stajala na terasi svoje sobe, uživajući u povjetarcu i pogledu kojeg je do svoje sedamnaeste godine obožavala gledati. Osjećala se kao kod kuće i bila je odlično. Sve je bilo na svoje mjesto i nikakvi problemi ju više nisu tištili. Imala je odličnu obitelj, super prijatelje, koje je, nažalost, morala ostaviti u drugi grad, i dečka kojeg je obožavala i bez kojeg nije mogla živjeti više. Sve loše stvari iz prošlosti je izbrisala iz glave i odlučila uživati samo s lijepim uspomenama i živjeti svoj život.
Netko ju je zagrlio s leđa. Ugledala je Treyeve mišičave ruke, pa se nasmiješila, podignula je svoje i nježno podragala njegove.
„Rekla sam ti da ćeš im se svidjeti.“ –uzvratila je Jenna.
„Rekla si mi, ali... znaš kako ti je to...“ –nastavio je Trey. „Vidjet ćeš kako će tebi biti kad upoznaš moje!“
„Imaš pravo...“ –nasmiješila se. „KAD upoznam tvoje!“
„Javio sam im da uskoro dolazimo.“
„Uskoro?“ –okrenula se prema njemu. „O čemu pričaš?“
„Kod tvojih smo već dva tjedna. Selen i Austin su odlučili još neko vrijeme ostati ovdje, a moji te pod hitno žele vidjeti. Vrijeme je da i ti saznaš kako sam se ja osjećao cijelim putem!“ –nacerio se.
„Ne možeš mi to napraviti!“
„Već jesam!“
„Bezobrazan si! Kako ću sada... ovaj... ma...“ –promrmljala je. „Sigurno neće ništa dobro misliti o meni. Neka Amerikanka... bogatašica... Ma tko zna...“
„Ljubavi...“ –prekinuo ju je Trey. „Zavoljet će te kao što i ja volim tebe!“
„Volim i ja tebe...“ –nasmiješila se djevojka. „Ali što ako...“
Poljubio ju je i snažno zagrlio. Jenna se nasmiješila, podignula je ruke i obgrlila ga oko vrata. Znala je da je on uvijek uz nju i da je ondje kad ju zatreba, pa je dobro znala da će biti kad bude upoznala njegove roditelje.
Uz njega je dobila pribliku za novi život. Odlučila je prihvatiti onu priliku i uživati u njoj do kraja svoga života... uz Treya. On je bio njen život, njena sreća... njeno srce.

The end...

Update 31.07. ~ Znate gdje me možete naći.

B.