Melodija mobitela je odjekivala kućom. Jenna je trčala stepenicama na katu i otvorila naglo vrata sobe. Mobitel je vibrirao na radnom stolu, pa ga je podignula i javila se.
„Halo?“
„Hej, Jenna!“ –javio se ženski glas.
„Oprosti, ali... tko je to?“
„Monica!“
„Hej!“ –uzviknula je Jenna. „Nisam ti prepoznala glas!“
„Shvatila sam!“ –čula je osmijeh. „Nemaš moj broj?“
„Rekla sam ti da imam drugi broj mobitela!“
„Zaboravila sam. Oprosti!“
„Nema veze. Drago mi je što si nazvala!“
„Također što tebe čujem!“
„Kako si?“
„Odmaram. Nisam te stigla ranije nazvati jer sam imala ispite!“
„Nema veze. Bolje ikad nego nikad!“
„Imaš pravo. Kako si ti?“
„Dobro. Dosađujem se!“
„Odlično!“ –začula je oduševljenje u njenom glasu. „Clark i ja smo htjeli otići na šiće s tobom pošto te dugo nismo vidjeli!“
„Odlična ideja. Kad se nađemo?“
„Može za sat vremena u Tiru?“
„Može. Vidimo se onda!“
„Vidimo se!“ –Monica je poklopila slušakicu.
Jenna je stavila mobitel na mjesto i ceselo skakala na krevetu. Bila je jako sretna što ju je Monica nazvala i dogovorile se da se nađu u grad. Dugo nije vidjela svoje prijatelje s kojima je prošla jako lijepe i važne trenutke iako se na početku nisu slagali. Stala je na krevet i počela skakati od sreće i derati se, a odjednom je netko otvorio vrata i poskočila je od straga, pa je pala s kreveta, kraj prozora. Provirila je i pogledala u vrata, a na ulazu su, zbunjenog pogleda, stajali njeni prijatelji.
„Heeej....“ –nacerila se Jenna i dignula se s poda.
„Što se dogodilo?“ –upitao je Austin. „Čuli smo dernjavu i skakanje, pa smo došli vidjeti što radiš!“
„Skačem i... derem se?“ –nacerila se.
„Sretna si?“ –zbunjeno će David. „Kako to?“
„Čula sam se s Minicom i Clarkom. Izaći ćemo za sat vremena!“ –odgovorila je Jenna.
„Tko su oni?“ –Selen se okrenula prema Kevinu.
„Prijatelji iz drugog grada.“ –rekao joj je. „Dugo se nisu vidjeli!“
„Lijepo!“ –nasmiješila se.
„Moram se počet spremati, pa se vidimo kasnije!“ –Jenna ih je progurala iz sobe, nasmiješila se i zatvorila vrata.
Društvo je zbunjeno pogledalo u zatvorena vrata, pa su slegnuli ramenima i spustili se stepenicama dok se Jenna spremala za izlazak. Bila je sretna i osjećala se uzbuđeno pošto ih je željela vidjeti, nakon dugo vremena. Boukla je debelu ljubičastu dugu majicu, tajice i crne čizme, pa se našminkala, zakovrčala kosu i podignule ja kaput sa kreveta, te uzela torbicu koja je visila sa kukice koja je stajala na vrata.
Izašla je iz sobe i potrčala niz stepenice pozdravivši ukučane. Otvorila je ulazna vrata i otključala automobil, pa je poskočila na vozačevo mjesto, izašla iz dvorišta i krenula prema gradu.
Osmijeh joj nije nestajao s lica pošto je bila jako sretna što će vidjeti svoje staro društvo nakon dugo vremena. Prošla je jako lijepo vrijeme s njima i bilo joj je žao što je morala otići o njih bez podrava.
Odjednom se prisjetila Karry. Zadnji put se čula s njom kad su morali pobjeći iz grada. Rastužila se. Karry je bila jako važna osoba za nju i bile su povezane, ali morala ju je napustiti kako nitko nebi saznao što se dogodilo s njom zapravo. Djevojka joj je užasno nedostajala i nadala se da će ju vidjeti uskoro.
Parkirala se sipred Tira kafića u kojem je najviše tinejdžera odlazilo, a i također ljudi razne dobi. Zalupila je vratima Jeapa, a ljudi su se okretali prema njoj. Zbunjeno ih je pogledala, zaključala je vrara automobila i krenula prema ulazu. Otvorila je vrata i zakoračila u kafić. Zamirisala je ljude i njihovu krv. Nije bila gladna jer se s vremenom navikla na njih i naučila kontrolirati svoje osjećaje.
Vidjela je kako joj netko maše. Ugledala je Monicu i Clarcka, pa je sretno požurila korak prema njima, a on se dignuo i zagrlio ju snažno.
„Kako si sičušna!“ –nasmiješio se Clark.
„Kako si se proširio!“ –uzvratila je Jenna, pa je poljubila Monicu u obraz i sjela preko puta njih.
„Sretna, ha?“ –Monica je pogledala u nju.
„Sretna sam što vas vidim!“ –nasmiješila se.
„I mi!“ –rekao je Clark. „Kako si?“
„Odlično!“ –odgovorila je. „Ti?“
„Dobro.“ –nastavio je. „Nisam mogao vjerovati kad mi je Monica rekla da živiš ovdje!“
„Hah... očito ste me morali pratiti!“ –pokazala mu je jezik. „Drago mi je što vas ponovno vidim!“
„I nama!“ nastavila je Monica. „Žao mi je što te nisam prije nazvala!“
„Ma u redu je! Glavno da jednom jesi!“ –namignula joj je.
„Kako ide potraga za posao?“ –upitao je Clark.
„Nemam vremena tražiti.“ –uzdahnula je. „Trenutno imam nešto drugo u mislima!“
„Sve je u redu?“ –Monica ju je pogledala ozbiljno.
„Ma... samo neki problemi!“ –odmahnula je rukom. „Ništa strašno!“
„Sigurna si?“ –uzvratio je Clark.
„Bez brige!“ –klimnula je glavom nasmiješeno. „Ja ću to srediti dok se kaže keks!“
„Sigurno?“ –Monica ju je sumnjičavo pogledala.
„Da!“ –nacerila se. „Nemojte se bez veze brinuti. Ja se ne brinem, pa ne morate ni vi!“
„Kako ti kažeš.“ –rekao je Clark. „U slučaju da ti zatreba nešto... imaš sada naš broj!“
„Nazvat ću vas, bez brige!“ –nasmiješila mu se.
„Još nas brine Trey...“ –Monica je uzdahnula.
„Nije se javljao?“ –Jenna se okrenula prema njoj.
Iako je znala gdje je, što radi i što je postao, morala se ponašati kao da ne zna gdje se on nalazi.
„Ne.“ –odmahnula je glavom.
„Zabrinuti smo za njega.“ –nastavio je ovaj drugi. „Iako je bio uništen nakon tebe... nikada nam nebi učinio tako nešto! Nadam se da je dobro...“
„Sigurno je... Ili će biti...“ –uzvratila je Jenna.
Nagnula se na ruku i pogledala kroz prozor zamišljeno. Trey je trebao biti bolje, morao je biti pošto je znala da treba nešto pod hitno učiniti. Primjetila je zbunjene poglede svojih prijatelja, pa se nasmiješeno okrenula prema njima i započela pričati o drugim stvarima samo kako bi se razveselili.

Jenna je parkirala automobil u garažu. Bila je jako sretna i nasmiješena što je provela nekoliko predivnih sati s prijateljima. Izašla je iz auta i, kad ga je zaključala, popela se stepenicama, otvorila je vrata garaže i zakoračila u kuću. Čula je glasoveiz dnevnog boravka, pa je pogledala unutra i ugledala Selen i Austina kako se smiju, pričaju i nježno promatraju, a onda je primjetila njeno se drže za ruku. Nasmiješila se i nacerila, te se polako popenjala stepenicama kako im nebi smetala. Bila je jako sretna što je vidjela onu scenu jer je imala osjećaj da im je stalo zbog njihovog ponašanja...