„Kem!“ –proderao se grubi muški glas.
Kem je pao na metar udaljenosti od Jenne i sklonio je svoje panđe, a Jenna je u strahu gledala oko sebe pokušavajući shvatiti tko ga je zaustavilo prije nego ju je dokrajčio. Ugledala je Kohipa iza sebe i široko je otvorila oči. Začudila se što je netko poput njega zaustavio vampira da ju ubije pošto je znao da se ne slaže s time ona “gnjavi“ njegove dečke.
Ljutito i, krajičkom oka, je pogledao u Kema koji je, poput psića koji je učinio nešto loše, gledao u pod. Kohip je prošao kraj njega, približio se djevojci koja je i dalje ležala na podu i gledala zbunjeno u njega, te joj je pružio ruku nježnog pogleda. Bila je zbunjena pošto nije znala što se događalo u onom trenutku. Nesigurno je podignula prljavu ruku od blata i uhvatila njegovu, a on ju je podignuo sa poda.
„Rekao sam ti da nju ne diraš!“ –Kohip je zarežao na njega.
„Ali Trey...“ –uzvratio je Kem.
„Boli me briga što Trey kaže!“ –ljutito se proderao na njega. „Mene moraš slušati, a ne njega, jasno?“
„Oprosti...“ –spustio je pogled.
„Budi sretan što ću ti dati još jednu priliku i neću te ubiti!“
„Dobro....
„Dobro si?“ –Kohip se okrenuo prema Jenni, a ona je klimnula glavom. „Kem!“
„Molim?“ –Kem je podignuo pogled prema njemu.
„Nestani!“
„U redu.“ –klimnuo je glavom i nestao odjednom.
„Sigurno ti nije ništa?“ –upitao je Kohip.
„Zašto se toliko brineš za mene?“ –upitala ga je ljutito i prekrižila ruke na prsa.
„Ne želim da ti išta naprave i da se meni protive.“ –odgovorio je.
„Slušaj...“ –spustila je ruke. „Neću ti zahvaliti!“
„Ne očekujem to!“
„I mrzim te!“
„Mrziš me?“
„Da. Nikoga toliko nisam mrzila! Zapravo...“ –nastavila je. „Nikoga nikada nisam mrzila!“
„I zašto mene mrziš?“ –uzvratio je.
„Jer si takav kreten!“ –gurnula ga je. „Zbog tebe vampiri postoje!“
„I to je tako loše?“ –zbunjeno će Kohip.
„Pa kako se uopče usuđuješ pitati takvo pitanje?!“ –proderala se. „Naravno da je loše! Kad si vampir... nikada ništa nije kao prije!“
„Ali možeš dulje živjeti...“ –nadodao je.
„Ma boli me briga koliko ću dugo živjeti!“
„Jednom ćeš mi zahvaliti, Jenna!“
„Nikada!“
„Hoćeš, vjeruj mi... i... jednom ćeš me zavoljeti!“
„Ma nikada, ljigavi gade!“ –protresla se zbog osjećaja koji joj je prošao kroz tijelo.
„Ako jednom promjeniš mišljenje, što znam da hoćeš...“ –pogledao ju je osmijehom. „ ...dođi ovdje i pozovi moje ime. Odmah ću se pojaviti!“
„Nikada!“ –viknula je.
Kohip joj se nasmiješio, pozdravio ju namignuvši joj i nestao odjednom.
„Čuješ me?!“ –nastavljala se derati. „Nikada!“
Jenna je bila bijesna na njega što se ponašao kao da sve može i sve zna. Ljutito se okrenula i nastavila je hodati prema izlazu šume. Potrčala je brzo kako bi brže stigla do automobila. Izašla je iz duge i guste šume, pa je požurila prema autu. Otvorila je vrata i poskočila na visoko sjedalo Jeepa.
U trenutku kad je htjela upaliti motor dosjetila se nečega pametnog, ali trebala je što prije popričati s ukučanima iako je znala da će biti velikih problema pošto joj nitko neće dopustiti da to učini. Upalila je motor i okrenula se, te je krenula prema kući, držajući stalno papučicu gasa kako bi stigla što prije doma.

Parkirala se ispred kuće, istrčala je iz auta, zalupivši vratima i potrčala je u kuću. Naglo je otvorila vrata i potrčala u dnevno boravak pošto je znala da je cijelo društvo ondje. Svi su se zbunjeno okrenuli prema njoj.
„Moramo pričati!“ –uzvratila je uspuhanu.
„Sjedni i pričaj.“ –rekao joj je Austin.
Djevojka je uzdahnula i sjela na trosjed, te ih je ozbiljno pogledala. Društvo je zbunjeno gledalo u nju čekajući da nešto kaže.
„Onda, Jenna?“ –nadodao je David. „koliko ćemo morati čekati da ti nešto progovoriš?“
„Oprostite.“ –nasmiješila se. „Ne znam da li će vam se svidjeti...“
„Ako ne kažeš što ti je u glavi, onda nikada nećemo sa znati da li se slažemo ili ne!“ –nastavila je Selen.
„Mislila sam da...“ –započela je nesigurno. „ ...da se pridružim Kohipu!“
„Molim?!“ –proderali su se svi istovremeno i dignuli se sa trosjeda.
„Jesi li ti normalna?!“ –nastavio je Kevin. „Pa... Čovječe... Znao sam da nisi normalna, ali toliko... Želiš umrijeti, Jenna?!“
„Ne i slušajte me!“ –viknula je i ona i dignula se sa trosjeda također.
„Nema šanse, Jenna!“ –ljutito će Austin.
„Molim te, barem me poslušaj!“ –odmahnula je glavom.
„Rekao sam ne!“ –viknuo je. „Želiš umrijeti, ha?! Neću ti to dopustiti...“
„Samo me poslušaj!“ –nastavila je ona.
„NE!“
„Poslušajmo ju!“ –prekinuo ih je David.
„David?“ –zbunjeno će Austin.
„Jesi li ti sišao s uma?!“ –Kevin ga je bijesno pogledao. „Hoćeš da umre?!“
„Ne.“ –uzvratio je. „Želim samo saznati što nam ona to želi reći i molio bi vas da joj pokažete malo poštovanja i dopustite da dovrši ono što je htjela reći!“
„Ali...“ –nastavili su oboje.
„O, začepite!“ –viknula je Selen. „Možete bez problema napustiti ovu prostoriju! Imam namjeru poslušati u tišini što ona ima za reći! Ako mislite upadati u svaku njenu rečenicu, onda izlazite!“
Austin i Kevin su šokirano gledali u nju, a ona ih je ljutito promatrala, pa je pogledala u Jennu i nasmiješila se. Oni su bijesno prekrižili ruke na prsa i okrenuli se prema Jenni.
„Možeš nastaviti?“ –upitao ju je David.
„Hvala!“ –nasmiješila se. „Uglavnom... Rekla sam da mu se želim pridružiti iz jednog jedinog razloga: tako mogu spasiti Treya i sve nas!“
„Koko to misliš?“ –nastavila je Selen. „Kako nas možeš spasiti?“
„Kohip mi ne želi nauditi.“ –odmahnula je glavom. „Zapravo... mislim da mu se sviđam! Nasrao se Kemu kad me želio napasti malo prije.“
„I kako nas misliš spasiti?“ –nadodao je David dok su Austin i Kevin i dalje imali namrgođeno lice.
„Pa...“ –nastavila je Jenna. „Želim im se pridružiti na neko vrijeme. Svako toliko ćemo se nalaziti kako bismo se dogovorili kad ćemo napasti!“
„Ne!“ –Austin je odmahnuo glavom.
„Zašto?“ –zbunjeno će Jenna.
„Nesmijemo riskirati!“ –rekao je Kevin ozbiljnim izrazom lica.
Jenna, Selen i David su se pogledali i uzdahnuli.