Trey ju je uhvatio za ledenu ruku, a ona je pomalo zadrhtala i napravila korak u nazad pošto nije razumijela što on pokušava učiniti. Pogledala ga je u strahu, a on joj se i dalje približavao. Usne su mu bile skoro kraj njenih, a onda se blokirala i osjetila još jednu viziju. Vidjela je kako se svađa s vampirima i tuče s njima, a ondje je bio i Trey.
Trgnula je i shvatila da on zbunjeno gleda u nju.
„Moram ići doma!“ –rekla je i krenula prema ulazu u njegovu sobu.
„Nemoj!“ –zaustavio ju je.
„Moram, Trey!“
„Molim te, nemoj!“
„Ostavi me na miru, molim te!“
Otrgnula je svoju ruku od njegovog stiska i potrčala prema izlaznim vratima njegove sobe. Otvorila ih je i istrčala vani uplakano. Znala je da se treba držati podalje od njega jer će mu inače nauditi. Morala je otići iako to nije željela, iako je željela previše onaj poljubac, ali njegov život joj je previše značio.
Jenna je uplakano i preplašeno trčala tihim jesenjskim ulicama. Znala je da voli Treya, ali da će mu se nešto dogoditi u slučaju da još malo bude kraj njega. Odjednom ju je netko povukao iz mračne uličice i udario snažnu u zid. Djevojka je podignula pogled i ugledala nekoliko vampira ispred sebe, a to su bili baš oni iz njene vizije. Zarežala je preplašeno na njih i pokazala je zube.
„Jenna!“ –začula je Treyev glas.
Okrenuli su se i ugledali Treya kako stoji na početku uličice i gleda u nju.
„Trey, odlazi!“ –viknula je Jenna.
„Što se događa?“ –upitao ju je.
„Odlazi, rekla sam!“ –proderala se.
Primjetila je kako vampiri jure prema njemu i znala je da su osjetili njegov predivan, prodoram miris. Potrčala je za njima i pojavila se ispred njega, odgurnuvši ga na pod. Primjetila je kako je zbunjeno gledao u nju, ali ju to nije bilo briga jer ga je trebala zaštititi pod svaku cijenu.
Vidjela je kako oni vampiri ponovno idu na njega, ali stala je ispred njega. Jedan od vampira ju je ljutito odgurnuo u zid, a ona je pala na pod i pogledala prema njima. Približavali su mu se dok je on šokirano gledao u njih.
„Trey!“ –viknula je.
Onda je vidjela kako Austin, Kevin i David skaču na one vampire i odvlače iz u mračnu uličicu.
„Jenna, makni Treya!“ –začula je Austonov glas koji se oglasio iz mraka.
Dignula se sa poda i potrčala prema Treyu koji je i dalje šokirano sjedio na podu. Podignula ga je, uhvatila za ruku i trčala s njim prema njegovoj kući razmišljajući o tome kako je mogao postati vampir, kako ga nije mogla zaštititi i nije bila dovoljno jaka da to učinio. On nije ništa pričao, a kad ga je krajičkom oka pogledala, shvatila je da i dalje imao onaj zbunjeni, šokirani pogled na licu. Nije ni treptao, a ona ga je razumijela pošto je primjetila strah. Pogledala je prema podu jer se osjećala krivom što je sve ono morao vidjeti, što je zamalo nastradao jer ju je pratio, ali nastavila je trčati, ne osvrtajući se, kako bi bila sigurna da je on na sigurno.
Došli su ispred njegove kuće, a ona je bjesno otvorila vrata. Ušli su u kuću i djevojka je primjetila kako je glazba stala i da svi gledaju u nju, ali ju nije bilo briga. Povukla je Treya, ponovno, sa sobom i požurila korake prema katu. Otvorila je vrata njegove sobe i gurnula ga unutra, a onda je zaključala vrata, potrčala prema terasi i zatvorila i nju također.
„Jenna...“ –uzvratio je Trey dok je ona gledala kroz prozor.
Primjetio je strah u njenim očima.
„Jenna!“ –viknuo je, a ona se naglo okrenula prema njemu. „Što... što se dogodilo?!“
„Jesi li ti normalan?!“ –približila mu se i ljutito ga uhvatila za majicu. „Znaš da si mogao poginuti, ha?! Znaš li ti to?! Zašto si išao za mnom kad sam ti lijepo rekla da me ostaviš na miru!?“
„Pa htio sam znati što sam ti učinio!“ –rekao joj je ozbiljno.
„Budalo!“
„Jenna, mislim da je vrijeme da mi kažeš što se s tobom dešava!“ –nastavio je ozbiljno, a i ljutito.
„Vjeruješ u mistične stvari?“ –upitala ga je i okrenula se prema prozoru.
„Ovisi ako ima dokaza!“ –odgovorio joj je.
„Je li ovo dovoljan dokaz?“ –okrenula se prema njemu pokazivajući vampirske zube.
Trey je napravio korak u nazad i šokirano je gledao u nju ne znajući što reći. Jenna je mogla vidjeti strah u njegovim očima, zbunjenost u licu... Spremila ih je i spustila pogled.
„Ja sam... vampir, Trey!“ –podignula je pogled prema njemu. „Dobila sam viziju koja mi je rekla da će te vampiri napasti u slučaju da sam kraj tebe, pa sam otišla!“
„Nemoguće...“ –uzvratio je. „Vampiri ne...“
„Ne postoje?“ –nasmiješila se. „I ja sam to pomislila kad mi je Austin rekao što sam, ali... shvatila sam da postoje! Razmisli malo, Trey! Uvijek sam hladna, kad je sunce ne izlazim vani, što je rijetko... Moje srce ne kuca!“
„Ali... Ali...“ –zbunjeno je gledao u nju. „Ti si... Ti si od krvi i mesa, Jenna! Nemoguće je!“
„Moguće je, Trey!“ –proderala se uplakano. „Shvatit ću ako me više ikada ne želiš pogledati niti se družiti sa mnom. Tko bi se družio s... vampricom!“
„Znaš...“ –uzdahnuo je Trey. „Ja tebe vidim i dalje kao Jennu koju sam upoznao kad sam ju skoro pregazio! Ja te i dalje... volim!“
Djevojka je podignula pogled prema njemu, a on joj se nasmiješio i nježno joj obrisao suze koje su klizile niz njeno ledeno lice. Nije očekivala da bi on mogao reagirati tako dobro kad sazna što je ona zapravo i da uopče nije običan čovjek. Približio se njenim usnama i ovaj put se nije odmaknula nego je samo uživala kad je osjetila njegove usne na svojima, te ga je obgrlila oko vrata. Trnci su joj prolazili kroz rijetlo, a mogla je i osjetiti da bi joj srce moglo zakucati od uzbuđenja iako je to bilo nemoguće. Trey ju je podignuo sa poda i prislonio ju na mekani krevet. Nastavio ju je ljubiti. Djevojka je znala što slijedio kad je osjetila njegove ruke na njenim prsima i kako polako klize niz njeno tijelo. Nježno je uvukao ruku ispod haljine dok je ova druga stajala ispred njene glave, ali onda ju je maknuo kako bi mogao skinuti njenu haljinu s nje, a ona se prepustila jer je željela to više od svega. Željela je imati njega za sebe. Kad je bila samo u grudnjaku i gačicama, skinula je njegovu majicu i prošla njegovim razvijenim prsima te trbušnim mišičima, a onda ga je stravstveno poljubila i vodila ljubav s njim.

Gledala je u njega kako spava i drži ruku oko njenog struka. Bio je nježan, sladak, a ona je bila neopisivo sretna što je spavala s njim jer je bila samo njegova, a on samo njen. Prošla je rukom, nježno, kroz njegovu smeđu kosu, podragala ga po licu.
Trey je otvorio oči i shvatio da nje više nema kraj njega, pa se dignuo sa kreveta i zijevnuo. Krenuvši prema terasi je primjetio pismo na stolu, pa se približio i vidio svoje ime na kuverti. Otvorio ju je i počeo čitati:
„Hej, Trey,
kad ovo budeš čitao mene više neće biti u gradu. Znam da ćeš biti razočaran u mene, da ćeš se ljutiti, ali pokušaj me shvatiti. Želim prvo da znaš da je ovo bila najljepša noć u mome životu i hvala ti zbog toga. Morala sam otići, Trey. Jako mi je žao! Vjerujem da te nitko više neće dirati pošto neće osjećati miris drugih vampira u ovom gradu. Austin, Kevin i David su tražili od mene da te pretvorim u jednog od nas i znam da bismo možda tako mogli biti skupa, ali... Ne želim da prolaziš što i ja i želim osjećati tvoj predivan miris uvijek uz sebe.
Postoji nada da se možda mogu vratiti kao normalna osoba i vratit ću se k tebi ako me odlučiš pričekati. Možda ovo nije zbogom, ali samo možda... Ako se ne vratim znaći da sam i dalje osoba kakva ne želim biti. Žao mi je što sam te morala napustiti i otići bez pozdrava, ali ovako mi je puno bolje i manje me boli. Nedostajat ćeš mi... previše...
Jenna“.
Trey je šokirano gledao u pismo, pa ga je prislonio na stol i duboko uzdahnuo. Oči su mu bile tužne. Odmahnuo je glavom i pogledao u pod. Nije mogao vjerovati da ju je izgubio.

U međuvremenu je Jenna sjedila u automobilu, na stražnjem sjedalu, kojeg je Kevin vozio. Satima su se vozili i odavno su izašli iz grada. Morala je natjerati obitelj da nestanu samo kako bi se ona osjećala bolje, ali jedino što je osjećala je bila... preznina. Trey će joj previše nedostajati, ali morala je otići zbog njegove sigurnosti.
Osjetila je ruku na ramenu, pa se okrenula i vidjela nasmiješenog Austina. Djevojka je uzdahnula, obrisala suze i približila se više njemu, pa se nagnula na njegovo rame i ponovno rasplakala nadajući se da će ga jednom ponovno susresti ili vidjeti samo iz daljine.

Kraj 1-e knjige...

Nastavit će se uskoro....