Jennine kronike: Krv nije voda - 10. poglavlje - JENNINE KRONIKE - Blog.hr
Jennine kronike: Krv nije voda - 10. poglavlje
nedjelja, 19.07.2009.
Jenna nije osjetila ljudski miris. Znala je da se radi o vampiru, ali nije željela preplašiti Selen, pa joj nije rekla ništa nego je samo pozorno nastavila hodati naprijed ne skidajući pozornost s njega. Selen joj je nešto pričala, ali nije ju slušala pošto ga je pogledom cijelo vrijeme pratila.
Dečko je u jednom trenutku stao ispred Jenne, a Selen je šokirano pogledala u njih. Jenna je mogla vidjeti zlobu u njegovim crnim očima bez dna. Osjećala je drugačiji miris, miris kakvog nisu imali obični vampiri, pa je predpostavljala da se radilo o još jednom Kohipovom slijedbeniku.
Pozorno ga je gledala u oči. Nitko od njih nije skidao onaj ljutiti pogled. Jenna je znala da bi joj nešto mogli učiniti, pa je pozorno pratila svaki korak kojeg je činio. Morala je biti oprezna kako ju nebi ozlijedio.
„Ovo je naša cura!“ –rekao je.
„Meni se tako ne čini.“ –nastavila je Jenna.
„Jenna...“ –prozborila je Selen.
„Neće se dogoditi ništa. Samo budi mirna!“ –Jenna ju je povukla iza sebe.
„I misliš da te neću ozlijediti da stignem do nje?“ –nasmiješio se.
Odmah je zamrzila onaj fejkerski osmijeh, pa je zarežala i pokazala zube. Trebala mu je pokazati što ona misli i da se nebi trebao petljati s njom.
„Kem!“ –začuo se muški glas.
Jenna je široko otvorila oči, a Selen je pogledala u nju. Djevojka je znala da je Trey negdje u blizini. Dobro je poznavala njegov glas jer ga nikada nebi mogla zaboraviti.
Trey se pojavio kraj Kema, pogledao je Jennu od glave do pete, a onda krajičkom oka u Selen koja je preplašeno stajala iza druge djevojke. Pogled mu je ponovno pao na Jennu. Djevojka ga je gledala šokirano, zaljubljeno i tužno... Stajao je ispred nje, a nije ju prepoznao. Boljelo ju je sve to jer je njoj jako bilo stalo, voljela ga je i obožavala, pa nije mogla podnijeti da on više ne zna da ona postoji.
„Ima problema, Kem?“ –Trey se okrenuo prema prijatelju, dečku koji je napao Selen i Jennu.
„Ova klinka mi neda curu!“ –odgovorio mu je Kem.
„Ti si cura koju sam vidio prije mjesec dana.“ –rekao je Trey gledajući u Jennu, a ona je samo šutila ne skidajući onaj tužni pogled s blijedolikog lica. „Žao mi je, ali moram uzeti tvoju prijateljicu. Treba nam!“
„Neću ti to dopustiti, Trey!“ –uzdahnula je Jenna i pogledala u pod.
„Kako znaš moje ime?“ –upitao ju je.
„Zar me se stvarno ne sjećaš?“
„Ne i ne zanima me! Samo želimo ovo curu!“
„Ne mogu ti ju dati!“
„Ako nećeš milom, onda ćeš silom!“ –izvadio je panđe i krenuo prema njoj.
Iznenada ga je netko udario i zabio u zid. Kevin je stajao ispred njega, držao ga za vrat i ljutito promatrao, a Trey je sklonio panđe pošto nije imao snage istrgnuti se iz neprijateljevog stiska.
„Kevin, ozlijedit ćeš ga!“ –Jenna je preplašeno viknula na njega.
„Ne mješaj se u ovo!“ –nastavio je David koji se, iznenada, pojavio kraj njih.
„Crta, mali!“ –Austin je pogledao ljutito u Kema.
„Želiš dobiti batine?“ –Kem je ljutito izvadio panđe i pokazao zube.
Austin je odmahnuo glavom, uhvatio ga za vrat i nekoliko puta ga udario u zid, toliko jako, da mu je krv počela kliziti niz lice. Selen je poskočila, iza Jenne, od straha, dok je ova druga šokirano gledala u Kevina nadajući se da neće previše nauditi Treyu. Austin i Kevin su ljutito gurnuli dvojcu neprijateljskih vampira na pod.
„Poručite Kohipu da je mrtav!“ –nadodao je Austin.
Trey ga je ljutito, iz daljine pogledao, pa je s prijateljem nestao iza ugla.
„Dobro si?“ –Austin se okrenuo prema Selen, koja je klimnula glavom.
„Gdje je Jenna?“ –upitao je David.
Okrenuli su se oko sebe, ali nigdje je nije bilo.

Jenna je, tiho i pazeći da ju ne otrkiju, pratila Treya i Kama. Njih su dvoje ulazili u šumu, pa je trebala paziti da ne saznaju kako ih prati. Trebala ih je slijediti kako bi otkrila gdje se Kohip nalazi i tako javila prijateljima da ga što prije dođu ubiti.
Pogledala je iza stabla i nestali su odjendom. Zbunjeno je gledala oko sebe, ali nije ih mogla pronaći. Polako je nastavila kamenim putem gledajući gdje se nalaze Trey i njegov prijatelj.
Odjednom je netko skočio ispred nje, a ona je poskočila nekoliko koraka iza sebe. Primjetila je Treya ispred sebe i ukočila se pošto nije znala kako bi se mogla ponašati prema njemu sada kad su sami.
„Mislila si da ne znamo da nas pratiš?!“ –nasmiješio se. „Što radiš ovdje, mala?“
„Vidiš...“ –uzdahnula je. „Ti si mi jako draga osoba!“
„Ja ne znam tko si!“
„Ali ja znam što si ti meni, jasno?! Draga si mi osoba i... samo želim da se vratiš u normalu!“
„Ja jesam normalan!“
Trey je izvadio panđe i krenuo prema njoj, a ona se izmagla njegovom udarcu. On je udario u stablo dok je ona trčala što je brže mogla od njega.
Iako ju je napadao, mogao ubiti, nije se htjela braniti jer ga nije željela ozlijediti, a i znala je kako on to ne radi svjesno. Bježala je, ali nije znala više kako izaći iz šume pošto nije pratila put, a i bojala se previše u onom trenutku da razmišlja kamo bi mogao biti izlazak. Ugledala je ruševine u daljini, pa je požurila prema njima i ušla u njih. Čula je korake iza sebe, pa je jurila što je brže mogla kako bi se sakrila od njega.
„Mala, gdje si?“ –odjekivalo je ruševinama.
Jenna je znala da joj je Trey sve bliže i pokušavala je pronaći izlaz iz onih rušeniva što prije. Plakala je. Nije se bojala, nego mu nije željela nauditi kako bi sebe spasila. Voljela ga je previše da ga ozlijedi, pa je samo nastavljala trčati kako bi što prije pronašla izlaz iako je bilo nemoguće pošto je shvaćala kako sve više i više ulazi u ruševinama, a čitala je o tome kako ljudi skoro nikada ne izađu živi iz njih.
Vidjela je svijetlo u daljini, pa je potrčala prema njemu i stigla je do vratiju. Gurnula ju je što je jače mogla. Mjesečina je osvijetljavala šumu. Uzdahnula je i okrenula se prema ulazu. Ugledala je Treya ispred sebe, poskočila je i šokirala se pošto nije znala što treba učiniti. Promatrao ju je ljutitim pogledom, a i čudnim osmijehom, osmijehom kakvog ona nikada prije nije vidjela.
Znala je da treba nestati odandje što prije pošto on nije znao tko je ona niti što je radio, ali nije znala kojim putem krenuti i kako bi mu pobjegla. Počela je drhtati od straha dok ga je gledala duboko u oči i pitala se što bi mogla učiniti. Progutala je knedlu, odmahnula glavom, naglo se okrenula i počela trčati.




| 02:11 | Komentari (16) | On/Off | Print | # |



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

If bad people hurt someone you love, how far would you go to hurt them back?


About the book:


"Jennine kronike" ima 2 dijela:
-Jennine kronike: Ledeno srce - 21. poglavlja
-Jennine kronike: Krv nije voda - 22. poglavlja





credits
blend-ednotes
murderscene