„Trey...“ –djevojka se okrenula prema njemu.
„Opet se surećemo, ha?“ –nasmiješeno ju je pogledao. „Ljubavi, ovo je cura koja misli da me poznaje!“
Jenna je mogla osjetiti kako joj je srce slama kad sluša da drugu djevojku naziva ljubavi i jedva je suzdržavala suze koje su joj navirivale na oči i čekale samo jedan treptaj da kliznu niz njeno bijelo, hladno lice.
Njegova djevojka mu se približila, odmjerila ju i počela se smijati, a ova druga se tada naljutila i jedva suzdržavala šake koje je pripremala kako bi ju udarila.
„Ovo je Amerie, moja cura!“ –predstavio ju je Trey.
„Drago mi je što napokon upoznajem curu koja priča uokolo da poznaje najslađeg i sexy vampira na svijetu!“ –uzvratila je Amerie.
„Voljela bih reći istu stvar!“ –nadodala je Jenna, pogledala u Treya i onda odmjerila Amerie.
„Nemoj biti takva prema njoj!“ –rekao joj je Trey. „Neću to dopustiti, znaš?“
„To znaći da mogu to učiniti?“ –Kem se okrenuo nasmiješeno prema njoj.
Jenna je zbunjeno i začuđeno pogledala u Treya pošto nije znala na što je Kem mislio kad je izgovorio onu rečenicu.
„Kohip je rekao da možemo!“ –pogledala ga je Amerie.
„Da.“ –klimnuo je glavom. „Rekao je da se možemo riješiti svake nebitne stvarčice koja nam stane na putu!“
Jenna je širom otvorila oči pošto se šokirala njegovim ponašanjem, ali znala je da treba biti tako, da on ne može protiv sebe pošto niti ne zna tko je ona. Vidjela je kako se Kem sprema za nešto. Izvadio je svoje panđe i zube, a ona je zarežala na njega dok je promatrala kako se Trey i Amerie ljube.
Pogled joj je odmaknuo Kem kad ju je želio napasti, ali se djevojka izmakla i poskočila nekoliko metara unazad. On nije odustajao, a primjetila je kako se Trey i Amerie smiju u ne prestaju uživati u sceni koju su gledali. Djevojka ga je nekoliko puta udarila, ali on je nju puno jače, pa je pala na pod i dignula se, a onda ugledala kako kreče ljutito prema njoj napadajući je i dalje. Potrčala je od njega što je brže mogla nadajući se da će joj netko poskočiti u pomoć ili će odustati od napada na nju, ali nije se zaustavljao nego je još brže od nje trčao njenom ravninom. Gurnuo ju je, a ona je stala na špic velike stjene koja se počela urušvati pod njenim nogama.
„Trey, upomoć!“ –proderala se djevojka dok je padala prema ponoru pošto je stjena bila visoka.
Kem je gledao oduševljenjem kako djevojka polako pada, a u Treyevom glavi su odjekivale Jennine riječi. Odjednom ga je glava užasno zaboljela. Osjetio je debelu iglu kako mu prolazi kroz glavu, pa se uhvatio i derao. Bolilo ga je užasno i želio je da to odmah prestane. Bol nije prestajala, a on ju nije mogao podnijeti, pa je potrčao od Amerie, koja ga je zbunjeno gledala zajedno s Kemom, i počeo udarati što je jače mogao od stjenu. Protresao je glavom kad je bol napokon nestala i pogledao je ispred sebe.
„Dobro si?“ –upitala ga je Amerie zbunjeno.
„Jenna!“ –uzvratio je šokirano.
Trey je potrčao od Amerie, koja ga je i dalje začuđeno promatrala. Trčao je što je brže mogao, a onda je stigao do mjesta s kojeg je Jenna pala, pogledao je u ponor i skočio za njom zaustavivši se na čvrsto tlo. Gledao je preplašeno oko sebe i nigdje ju nije mogao pronaći. Odjednom je vidio ruku kako viri iz kamenja, pa je potrčao prema njoj i počeo bacati debela i teška kamenja sa strane kako bi stigao do Jenne, koja je ležalam ispod ruševine. Ugledao je njeno lice, pa je pomaknuo sve ostalo, što je brže mogao.
„Jenna!“ –prodrmao ju je i podignuo u naručje. „Jenna, molim te, otvori oči! Molim te...“
Ugledao je kako polako otvara oči, ali ubrzo ih je zatvorila. Više nije davala znakove života, a on je šokirano gledao u nju dok je drhtao od staha pošto je znao kako je on bio taj koji je pogriješio i dopustio da joj netko naudi. Nije znao što učiniti u onom trenutku niti kako ju oživiti, ali znao je da treba otvoriti ponovno oči i pogledati ga.

Jenna je polako otvarala oči. Osjećala se umorno i kapci su joj bili toliko teški da ih je jedva držala otvorene. Cijelo tijelo ju je bolilo, pa nije mogla najbolje micati rukama, a niti nogama. Krajičkom oka je promatrala prostoriju u kojoj se nalazila. Bila je u svojoj sobi, a to ju je začudilo pošto je znala kako se nalazila puno dalje od kuće, prije nego je zatvorila oči.
„Dobro si?“ –upitao ju je Trey.
Djevojka se šokirano okrenula prema njemu. Nije ga očekivala ondije pogotovo ne nakon što je on Kemu naredio da je... ubije.
„Jenna?“ –nastavio je. „Ja sam... bez brige!“
„Dobro si?“ –uzvratila je Jenna.
„Ja sam odlično sada kad si ti dobro.“ –nasmiješio joj se. „Stvarno sam se uplašio da nikada nećeš otvoriti oči!“
„Otvorila sam ih... na sreću!“
„Tako mi je žao, Jenna!“ –uzdahnuo je. „Rekao sam ti da mi se ne približavaš jer bi ti mogao nauditi, ali me ti nisi slušala!“
„Nisam ti se ja približila.“ –nasmiješila se. „Vi ste meni...“
„Svejedno!“ –povisio je ton glasa, zabrinuto. „Morama si bježati!“
„Jesam, ali si naredio Kemu da me napadne!“
„K vragu! Nisam želio!“
„Znam. Oprosti... Mislila sam reći da me tvoja druga strana željela ubiti!“
„Znam...“ –odmahnuo je glavom. „Zbog toga ti i govorim da se trebaš maknuti od mene!“
„Ne želim....“ –nastavila je. „Nikad se neću htjeti udaljiti od tebe!“
„Bilo bi ti puno bolje da mene nema.“
„Šuti i ne pričaj gluposti! Ti si... Ti si mi sve, Trey!“ –uozbiljila se.
„I ti si meni sve, Jenna!“ –podragao ju je po licu i poljubio u čelo. „Zbog toga ne želim da mi se približiš kako ti nebi naudio!“
„Trudit ću se paziti na sebe. Obečajem da hoću samo ako ti više ne ponoviš da se trebam maknuti od tebe!“ –rekla je.
„Onda neću!“ –uzvratio je osmijehom Trey.
„I... ostali znaju da si ovdje?“ –upitala je Jenna.
„Ne.“ –odmahnuo je glavom. „Ušao sam kroz prozor. Nisam htio da me itko drugi vidi!“
„Nebi ti ništa učinili! Vjerojatno bi im bilo drago vidjeti te.“
„Možda, ali... Ne bi htio da mi nešto učine da su te vidjeli... polumrtvu!“
„Nisam bila polumrtva!“
„Po meni jesi... I skoro sam umro od straha kad sam te vidio ispod onog kamenja, a nisi disala!“
„Sada sam dobro, jelda?“ –dignula se s kreveta, približila mu se pošto je stajao kraj prozora i okrenula ga prema sebi. „Jelda?“
„Jesi, ali...“ –započeo je govoriti nešto, ali ga je prekinula.
„Onda se ne moraš brinuti više.“ –nasmiješila mu se i nježno ga je podragala po obrazu. „Znaš da mi vampiri nikada ne možemo umrijeti...“
„Barem nešto pozitivno u... novom životu!“ –slegnuo je ramenima.
Odjednom je zašutio i pogledao prema vratima dok ga je Jenna pozorno promatrala pokušavajući shvatiti što promatra.
„Netko dolazi!“ –okrenuo se prema njoj. „Moram ići! Ne mogu me naći ovdje!“
„Nema veze, Trey!“ –rekla je preplašeno. „Ne možeš otići...“
„Moram, Jenna!“ –uzdahnuo je. „I... ne osjećam se najbolje! Mislim da bi se mogao vratiti na starom, pa moram otići prije nego se to dogodi!“
„Nemoj, molim te!“
„Jenna!“
„Molim te, Trey... Ne mogu te izgubiti sada kad te ponovno imam! Ne mogu...“
„Jenna, vjerujem da ćeš pronaći način da me vratiš na staro. Vidjet ćemo se tada i više neću odlaziti od tebe! Obečajem!“
„Trey...“
„Moram ići, Jenna!“ –spustio je pogled.
Jenna je odmahula glavom, podignula je njegovu bradu prema sebi i poljubila ga, snažno ga zagrlivši. Morala ga je poljubiti pošto je to cijelo vrijeme željela i jer se dugo neće vidjeti, morala je to učiniti... Njegov poljubac je bio slatki, nježan i... prekrasan. Djevojka se osjećala kao u raju. Bila je sretna što ga je imala kraj sebe i morala ga je zadržati što je duže mogla pošto je znala koliko će joj on nedostajati.
„Jenna!“ –Austin je naglo otvorio vrata.
Jenna se okrenula prema njemu. Stajala je kraj otvorenog prozora dok su zavijese vijorile na jakom vjetru. Austin joj se približio, pogledao je kroz prozor, a onda u nju. Djevojka je spustila pogleda i bez riječi izašla iz sobe.