Jenna se satima vozila, zapravo danima... Nije voljela ostajati kod kuće jer nije ni s kim komunicirala pošto je smatrala da su bili bezobrazni prema njoj, a primjetila je kako su Selen odmah zavoljeli. Bila je ljubomorna na nju i to je znala dobro jer ju je ljutilo što su bili dobri prema novoj curi, pričali su s njom, smijali se i tjesili je u kriznim nočima, a na nju je samo David pazio i počinjala je razmišljati kako je to činio samo jer ju nitko drugi nije želio gledati i jer je zbog njega postala vampirica.
Zakočila je automobil odjednom, a iza nje je zakočio još jedan auto. Primjetila je, preko retrovizora, kako dva dečka izlaze iz auta, pa je otvorila vrata i poskočila iz svoga Jeepa. Oboje su bili visoki, tamnokosi i jako nabildani i primjetila je da njihov izraz lica nije bio prijateljski, ali niti ona nije bila raspoložena. Približili su joj se i ljutito ju promatrali.
„Glupačo, znaš voziti?!“ –proderao se jedan.
„Znam!“ –odgovorila je Jenna.
„Skoro smo se sudarili, budalo!“ –nastavio je drugi.
„Mama ti je budala!“ –ljutito ga je pogledala.
„Šta si rekla?!“ –viknuo je na nju, a ona ga je promatrala ljutitog pogleda.
„Slušaj... nisam raspoložena za svađe!“ –Jenna je prekrižila ruke na prsa.
„Ispričaj se, mala balavice!“ –gurnuo ju je onaj prvi.
„Da si me zamolio možda i bi, ali sada nema šanse!“ –viknula je ljutito jedva se suzdržavajući da im ne pokažem zube i zareži na njih.
Jedna šaka je odlazila prema njenom licu, pa je zatvorila oči i samo čekala udarac, ali nije ga dobila i začudila se, pa ih je otvorila. Šokirala se kad je vidjela Kevina ispred sebe kako se tuče s onim dečkima. Nije izgledalo najbolje, ne zbog Kevina, nego zbog njih. Iako su bili jaki, mišičavi i nabildani, nije bilo lako tuči se s vampirom koji ima više snage od prosječnog jakog čovjeka.
Jenna je bila zbunjena pošto nije znala što on radi ondje u onom trenutku, a još više što se tukao s dečkima kako bi nju zaštitio. Odmahnula je glavom. Znala je da ih treba prekinuti, tj. da njega treba prekinuti jer će inače oni nastradati.
„Kevin, dobro je!“ –Jenna ga je potrčala zaustaviti.
„Ulazi u auto, Jenna!“ –rekao joj je Kevin gledajući u dečke koji su ležali na pod.
„Kevin...“
„Rekao sam ti nešto!“
Djevojka je spustila glavu i otvorila suvozačeva vrata, pa je poskočila na sjedalo. Pogledala je u Kevina, a on je samo buljio u pod, pa je namjestio tamnu kariranu košulju koju je nosio na sebi i otvorio vozačeva vrata. Sjeo je na sjedalo, upalio motor i stao na papučicu gasa, te se udaljio od onog mjesta. Jenna je gledala u retrovizor u dečke koji su i dalje ležali na podu, pa se okrenula prema Kevinu, a on je mirno pratio cestu kojom su se vozili.
„Nisi ih valjda prejako ozlijedio?“ –upitala ga je Jenna.
„Još sam bio blag prema njima.“ –nasmiješeno ju je pogledao Kevin.
„Ipak mislim da si možda bio pregrub.“
„Bio sam dobar. Rekao sam ti!“
„Dobro.“ –slegnula je ramenima. „Hvala!“
„I drugi put!“ –namignuo joj je.
„Gdje idemo? Ovo nije put prema kući nego prema gradu.“
„Znam. Proći ćemo kroz grad i otići kraj mora! Moramo ozbiljno pričati!“
„O čemu?“
„Vidjet ćeš!“
Kevin se nasmiješio, a djevojka je slegnula zbunjeno ramenima. Nagnula se na sjedalo automobila i pogledala prema prozoru promatrajući put kojem su se vozili. Razmišljala je samo o Treyu, o tome kad će ga ponovno vidjeti, kad će ga pokušati vratiti u normalu, a i sebe tako da ube Kohipa. Bila je tužna. Trebala ga je kraj sebe, ali kao čovjeka. Trebala je njegov miris koji je polako nestajao u mislima.
Nije ni primjetila da su došli kraj mora sve dok ju Kevin nije prodrmao. Izašli su iz automobila, na ugodnom jesenjskom vjetru i tmnurnom vremenu pošto inače nebi smjeli izlaziti vani iz kuće. Spustili su se puteljskom prema pješčanoj plaži gdje se inače društvo dolazilo zabavljati po mraku, kad nikoga nebi bilo vani i nebi mogli vidjeti na kaav način oni to rade. Među njima je vladala duga tišina jer je Kevin promatrao svoju prijateljicu, a ona je gledala u valovito i nemirno more razmišljajući samo o Treyu i nikome više.
„Još razmišljaš o njemu?“ –upitao ju je iznenada.
„Nikad nisam prestala.“ –odgovorilo je tiho i tužnog pogleda.
„Slušaj...“ –uzdahnuo je. „Znaš i sama da smo ti rekli da ćemo sve pokušati kako bismo ga vratili!“
„Pokušavamo?! Pokušavamo pronaći Kohipa?!“
„Ne, ali...“
„E, pa onda mi vaše riječi nisu od nikakve pomoći!“
„Pojavit će se uskoro, vidjet ćeš. Sigurno se spremaju za još jedan napad na ljude!“
„Boli me briga!“ –rekla mu je. „Samo želim da Trey bude dobro, da je na sigurnom i da se ne ponaša na onakav način! Želim da sve bude kao prije....“
„Jenna!“ –protresao ju je Kevin. „Ništa neće biti kao prije, jasno?! Moraš prihvatiti neke stvari!“
„Neću!“ –gurnula ga je. „Nema šanse da ja prihvatim njena onakvog, jasno?! On ne želi biti takav i treba moju pomoć, a i vašu!“
„Joj... kako si...“ –ljutito se proderao. „Tako si tvrdoglava i... i...“
„I?“ –prekrižila je ruke.
„I imam osjećaj da ćeš uspjeti u tome...“ –uzdahnuo je, a ona se nasmiješila. „Tako si tvrdoglava, ali boriš se... Borit ću se i ja s tobom, Jenna!“
„Hvala! Potrebna mi je tvoja pomoć... i njihova, naravno!“ –sretno ga je zagrlila.
„Ali nisam došao pričati o tome s tobom.“ –nastavio je.
„Nego o čemu?“ –podignula je pogled prema njemu.
„Vidiš... Brinemo se za tebe!“
„Zašto?“
„Pratimo te već dva tjedna, Jenna! Moramo paziti na tebe kako te nitko nebi ozlijedio jer si se ti udaljila od nas!“
„A pitali ste se zašto ili ste samo mislili da je stvar u meni?“ –ljutito je prekrižila ruke.
„Pa cijelo vrijeme se pitamo zašto!“ –nadodao je Kevin. „Ljubomorna si na Selen?“
„Jesam!“ –klimnula je glavom.
„Ali zašto?“ –odmahnuo je glavom. „Samo se družimo s njom!“
„Upravo tako!“ –spustila je pogled. „Sjećaš se kakvi ste bili prema meni?“
„Da. Nismo te prihvaćali jer smo mislili...“
„A kakvi ste prema njoj?“
„Mi smo...“ –zašutio je. „K vragu... Bolji smo prema njoj nego što smo bili prema tebi!“
„Razumiješ?!“ –odmahnula je glavom i uzdahnula. „Vi ste bili tako loši i jadni prema njoj, a nju ste odmah prihvatili, kao da ju poznajete godinama! To jednostavno nije u redu!“
„Ali, Jenna, znamo da smo pogriješili s tobom, pa smo pokušali biti dobri prema Selen!“
„Znam, ali opet nije u redu! Uopče niste razmišljali o meni... i... Onog dana, otkad sam vas počela izbjegavati, me Austin užasno naljutio jer je rekao meni da se skuliram, a ne njoj! Ok... možda sam pretjerala, ali on je bio deset puta gori prema meni kad sam saznala što sam!“
„Znam, Jenna, znam...“ –uzdahnuo je Kevin. „Ali molim te... Nemoj se više ljutiti! Vjeruj nam, volimo te puno više od nje i brinemo se puno više o tebi. Svaki dan se pitamo kad ćeš prestati patiti za Treyem, plakati za njim... Užasno nam nedostaje tvoje društvo i želimo da nam se što prije vratiš!“
Djevojka je uzdahnula i snažno ga zgrlila. Znala je da oni nju vole, ali trebalo joj je vremena da prihvati kako više nije jedina cura u društvu i kako će i onoj drugoj morati davati njihovu pozornost. Nasmiješila mu se i zajedno su krenuli prema automobilu.

Vratili su se kod kuće, parkirali su auto u garažu i ušli u kuću. Austin i David su provirili iz dnevnog boravka i nasmiješili su joj se kao i ona njima, a onda ih je snažno otišla zagrliti. Trebala ih je kao što su oni i nju trebali. Vidjela je Selen, koja je sjedila na fotelji, kako gleda u nju. Jenna je odmaknula pogled, pozdravila ih je i izašla iz dnevnog boravka, te je potrčala prema sobi.