Jenna je veselo pozdravila ukučane, provirivši u dnevni boravak, pa je otvorila ulazna vrata i izašla iz kuće. Magle više nije bilo, ali niti sunca, što je bilo odlično, pa je mogla uživati, a ne ostajati kod kuće. Puno ljudi se šetalo ulicama, a djevojka je obožavala žamor koji se stvarao kad bi samo malo ljepše vrijeme bilo. Veselo je pozdravila ljude, kao i oni nju, otključala je vrata svog Jeepa i poskočila na vozačevo mjesto. Stavila je CD s pjesmama koje je slušala sa Karry, zavezala je pojas i izašla iz kučnog dvorišta.
Pošto je bila neraspoložena i tužna danima, Austin joj je dao svoju kreditnu karticu kako bi si otišla obnoviti garderobu, pa se barem nečemu imala i morala veseliti. Obožavala je šopinge, a na putu do grada je razmišljala kako joj nedostaje izlazak, u centru grada gdje je bilo puno trgovina i jedan od največiš trgovačkih centra u Kanadi, s Karry ili Monicom. Obje njene prijateljice su obožavale duge kupovine, pa se pomalo i veselila tome iako niti jedne od njih nje bilo kraj nje. Morala je malo uživati, prestati se gristi razmišljajući o onome što je mogla, a što nije napraviti i što je trebala, a nije smjela. U onom je trenutku znala da se treba opustiti i razmišljati o uživanju, kao što je trebala uživati i u proteklih deset mjeseci, a ne plakati stalno zbog Treya. Nedostajao joj je i znala je kako će joj najverojatnije nedostajati do kraja života pošto je upoznala najboljeg, naslađeg i nježnijeg dečka na cijelome svijetu.
Parkirala je auto na parkiralište, pa se uputila prema ulicama gdje su bile samo trgovine. Veselo je ulazila u svaku trgovinu i kupicala si odjeću koju je voljela i željela nositi. Bila je sretna što je pronašla skoro sve što je željela i što joj je brat dao karticu pošto dugo nije kupila novu odjeću.
Nakon što je kupila sve što je mogla pronaći i što je željela, pjevušeći je odlučila krenuti prema parkiralištu kako bi se vratila kod kuće.
„Jenna!“ –proderao se ženski glas.
Znala je da joj je nekako poznat i osjetila je također i miris kojeg je nekada jako dobro mirisala, pa se okrenula i ugledala Monicu kako joj maše iz daljine. Nasmiješila se šokirano, pa je potrčala prema njoj, kao i Monica. Jenna je bacila vrečice na pod i snažno zagrlila prijateljicu koju dosta dugo nije vidjela. Dugo su se grlile pošto se mjesecima nisu vidjele.
„Pa kako si ti, Jenna?!“ –uzvratila je Monica.
„Ja sam odlično!“ –nasmiješila se Jenna i podignula je vrečice sa poda.
„Koliko te nisam vidjela!“
„Pa otkud ti tu?“
„Ispričat ću ti na kavi!“
„Malo prije sam ju popila, ali mogu otići s tobom!“
Nasmiješenog lica su se uputile u prvi kafić kojeg su ugledale pošto su se odmah morale raspričati pošto se predugo nisu vidjele.
Ušle su u mirišljavi lokal, a Jenni je on također zamirisao jako na ljude. Nije se obazirala. S vremenom je naučila ne osjećati glad kad bi zamirisala ljude, pa je sjela kraj prozora i pričekala da Monica naruči.
„I što te dovodi ovdje, Monica?“ –upitala ju je Jenna malo kasnije.
„Studiram.“ –odgovorila je djevojka.
„Upisala si modni dizajn kao što si mi i pričala?“
„Naravno. Znaš da sam oduvijek bila zaluđena time!“
„Jako mi je drago, ali kako to da si baš ovdje odlučila doći?“
„Clark studira ovdje, pa se nisam htjela razdvojiti od njega, a pošto ovdje imaju moj fakultet, odlučila sam doći s njim!“
„Odlično! Kako je Clark?“
„Odlično. Otišla sam baš kuputi hranu za stan!“
„Živite skupa, ha?“
„Naravno!“
„Kako lijepo... Šta on studira?“
„Ekonomiju! A ti? Što radiš ovdje?“
„Živim već deset mjeseci ovdje. Ne idem na fakultet jer mi se neda, ali pokušavam pronaći posao iako još nisam odabrala što bi voljela raditi. David, Kevin i Austin rade, pa su rekli da mogu uzeti koliko god vremena želim i uživati bvez posla!“
„Odlično je tebi!“
„Recimo. Malo mi je glupo da oni rade za novac, a ja ga dobivam od njih. Zbog toga najviše tražim posao, a i tako se neću dosađivati!“
„Predpostavljam kako ti je!“
„Kako si ti?“
„Evo... dobro.... Tako mi je drago što sam te srela, Jenna! Nisam očekivala da ću te ikada više vidjeti nakon...“
„Nakon one večeri, ha?“ –uzdahnula je i spustila pogled. „Žao mi je što ti se nisam javljala... Jako mi je žao, vjeruj mi!“
„Znam da ti je žao, ali...“ –nastavila je Monica. „Moram ti priznati da sam bila jako ljuta na tebe! Previše... i mrzila sam te jer si otišla bez podrava, ali prošlo me nakon nekog vremema. Vjerovala sam da imaš dobar razlog zbog kojeg si tako nestala!“
„Imam, Monica, vjeruj mi!“ –Jenna ju je tužnog lica pogledala. „Nisam imala izbora, Monica. Ne mogu ti priznati što se sa mnom događa, ali ne prolazi niti jedan dan, a da ne žalim što Clarka i tebe nisam pozdravila i što nisam ostala!“
„I bolje ti je!“ –pokazala joj je jezik, a Jenna se nasmiješila.
„Kako je...“
„Trey?“
„Da!“ –Jenna je tužno klimnula glavom.
„Ne znam...“ –uzdahnula je Monica.
„Molim?“ –zbunjeno će Jenna.
„Jenna...“ –djevojka je podignula pogled prema njoj. „Trey je nestao nakon podjele diploma. Svi su ga tražili, čak i policija, ali nema mu ni traga!“
„Molim?!“ –uzviknula je preplašeno. „Šalim se, jelda?! Reci mi da se šališ, Monica!“
„Voljela bih, ali...“ –odmahnula je glavom. „Nezamo gdje je. Nakon što si ti otišla je bio... utučen! Doista mu je bilo stalo do tebe, Jenna. Nikad prije ga nisam vidjela... onakvog! Bio je... razočaran u cijeli svijet! Niti jednu djevojku više nije gledao, a i nikada nikoga nije gledao kao tebe! Možda je i zbog toga nestao i udaljio se od nas. Vjeruj mi, Jenna... Voljela bih znati što se s njim dešava i gdje je jer se Clark i ja jako brinemo za njega!“
„Nisam mislila da ce moj odlazak uzrokovati takve probleme...“ –oči su joj bile pune suza.
U trenutku kad je Monica željele nešto progovoriti zazvonio joj je mobitel, pa ga je izvadila iz džepa i javila se.
„Reci, ljubavi?_Dobro._Dobro!_Dolazim!_Volim i ja tebe!“ –spustila je slušalicu. „Clark! Zabrinuo se za mene!“
„Slobodno idi doma!“ –nasmiješila se Jenna.
„Imaš i dalje onaj stari broj mobitela?“
„Ne, ali zapisat ću ti novi.“ –djevojka je uzela papir, zapisala broj i pružila joj ga. „Javi mi se, pa da ponovno izađemo skupa!“
„Budi sigurna da ću te nazvati ove dane!“ –namignula joj je Monica.
Poljubile su jedna drugu u obraz, zagrlile se i svaka je krenula na svoju stranu kad su se razdvojile.