Trey je parkirao svoj automobil ispred kafića u kojoj ju je doveo. Izašli su iz auta, te krenuli prema ulazu kafića. Trey joj je otvorio vrata, a Jenna mu se nasmiješila, nakon čega je zakoračila u Pastem kafiću. Pogledala je oko sebe.
Kafić je bio lijepo uređen s puno stolova, te velikim šankom i ukrašen raznim slikama na zidovima boje perle. Ugodni mirisi su joj prošli kroz tijelo, a atmosfera je bila ugodna također zbog lagane pjesme koje je inače voljela slušati kad bi se trebala umiriti, a morala je u onim trenutcima pošto je osjećala puno dobrih mirisa ljudi koji su je provlačili i pokušavala je ne razmišljati o njima.
Namjerno je otišla sjesti kraj prozora kako bi ga mogla otvoriti i udisati svježi jesenjski zrak, pa se tako prestati obazirati na ljudski miris tijela.
„Ovdje inače dolazim s društvom.“ –rekao joj je Trey, nakon što je sjeo nasuprot nje.
„Lijepo je.“ –uzvratila je Jenna. „Sviđa mi se!“
„Naravno da ti se sviđa kad je to najbolje mjesto u gradu!“
„Naravno! Kako ti kažeš!“
„Sumnjaš?“
„Ne, ne! Nikad ne bi sumnjala u tvoje mišljenje!“
„I bolje ti je!“ –namignuo joj je. „Kako si se snašla u gradu?“
„Nisam se snašla.“ –nacerila se.
„Zašto?“ –začudio se.
„Pa... Ne znam!“ –slegnula je ramenima. „I sam vidiš koliko se družim s ljudima po školi!“
„Da me možda toliko ne izbjegavaš, družila bi se s nekim!“
„Ne izbjegavam te!“
„Jenna... osjećam i vidim kad me netko izbjegava, pa valjda znam da me ti izbjegavaš!“
„Ne izbjegavam ti, ti kažem!“
„Jenna... Znam da me izbjegavaš i pokušavam saznati razlog zbog čega to radiš!“
„Pa...“ –odmahnula je glavom. „Ja sam inače sramežljiva cura i... nova poznanstva mi baš i ne idu!“
„Onda ću te ja upoznati sa svojim društvom.“ –nasmiješio se.
„Ne želim vam smetati!“
„Ne smetaš! Bit' će mi drago. Vidjet ćeš!“
Djevojka je odmahnula glavom i uzdahnula, pa je podignula pogled prema njemu i osmijeh joj je pobjegao kad su im se pogledi susreli.
Iako je znala da bi najbolje bilo da ga se kloni, nije mogla jer ju je previše privlačio da bi se mogla odvojiti od njega. Pokušavala je, ali shvatila je koliko je to nemoguće, pa je odustala i odlučila se prepustiti užitku iako je znala da treba pripaziti na to da ga ne povrijedi.
Odjednom se ukočila i pojavila u drugu dimenziju gdje je ugledala borbu izmedju Austina, Kevina i Davida sa drugim vampirima, a i ona se nalazila među njima. Bojala se onog osjećaja dok je promatrala što se dešava. Bilo je previše krvi, pa joj je strah prolazio kroz tijelo. Htjela ih je zaustaviti jer nije željela da itko od njih nastrada, ali nije mogla jer je izgledalo kao da je zarobljena, da im ne može pobjeći.
Trgnula se i ugledala Treya ispred sebe kako ju zbunjeno promatra.
„Dobro si?“ –upitao ju je pomalo zabrinuto.
„Moram iči!“ –dignula se sa stolice, uzela jaknu i torbu, pa krenula dalje.
„Čekaj!“ –zaustavio se. „Nešto se dogodilo? Nešto sam krivo rekao?“
„Ma nisi ti ništa kriv, vjeruj mi.“ –odmahnula je glavom. „Ne bi shvatio!“
„Shvatio što?!“
„Nije bitno, Trey. Vidimo se!“
Bilo joj je žao što ga je morala napustiti, što se morala pomalo grubo ponašati prema njemu, ali trebala je bod hitno vidjeti gdje su njeni prijatelji kako bi spriječila borbu vampira pošto je znala da bi se to uskoro trebalo dogoditi ako bi joj se vizije pojavila. Bojala se onih vizija, ali nisu bile česte.
Istrčala je iz kafića, kiša je padala na hladni trotora, a to nju nije bilo briga pošto je morala požuriti. Kiša je padala sve jače i jače, grmljavina se čula u daljini, sve više približavajući se i udarajući sve jače i jače, a ona je trčala što je brže mogla kako bi stigla na vrijeme.
Odjednom se netko stvorio ispred nje, a ona je pala na pod proklizivši prema zidu. Podignula je pogled i u gledala četiri visoka muškaraca od kojih je samo jedan imao plavu kosu, dok su ostali svi bili tamni. Bili su jako blijedi. Znala je da su to vampiri i prepoznala ih je u svojoj viziji.
„Vidi, vidi...“ –promrmljao je jedan od njih polako joj se približavajući, a ona se podignula sa poda.
„Znaći... ti si vampirica koju smo osjetili izvan grada!“ –nastavio je drugi dečko.
„Ako ne vidite niti jednu osim mene onda ste našli najbolju.“ –nadodala je Jenna pomalo bezobrazno.
„Znaš da nije dobro biti bezobrazan?“ –nasmiješio joj se treći.
„Niste li vi bili bezobrazni kad ste me zaustavili na ovaj način?“ –prekrižila je ruke dok su joj kapi kiše pucketale po licu.
„Mislili smo da će ti se svidjeti naša pojava!“ –rekao je četvrti.
„Oh... predivni ste mi! Tako dobri i nježni da nježniji ne možete biti!“
„Hvala!“ –namignuo joj je prvi.
„Ideš s nama, mala!“ –povukao ju je drugi vampir.
„Ja ne idem nikamo!“ –otrknula je ljutito ruke, pokazala zube i zarežala.
„Nismo znali da si tako ratoborna!“ –nasmiješio se treći.
„On voli ratoborne, pa ćeš mi se svidjeti!“ –četvrti vampir ju je ponovno potegnuo te nastavio ubrzanim korakom hodati dalje.
„On tko?!“ –viknula je. „Pustite me!“
Djevojka se proderala toliko glasno da je njen urlik odjeknuo cijelim gradom. U trenutku kad ju je jedan od njih želio zaustaviti, netko je uhvatio njegovu ruku, potegnuo ga i bacio u zid. Jenna je primjetila Austina. Bio je bjesan, ljut i živčan da je odmaknuo i ostale vampir, pa se okrenuo prema njoj.
„Dobro si?“ –upitao ju je, a ona je samo klimnula glavom.
„Okomili ste se na krivu curu, ok?“ –David je bjesno zarežao i krenuo na jednog od njih.
„Uvijek problemi...“ –Kevin je odmahnuo glavom, pokazao zube te krenuo prema njima.
„Nemojte!“ –Jenna se preplašeno proderala.
„Ne brini se za nas. Rađe se brini za njim!“ –nadodao je Austin
„Austin, prekinite!“ –zaustavila ga je.
„Ne mješaj se u ovo!“ –maknuo ju je sa strane.
Jenna je primjetila koliko je bio ljut, bjesan, živčan i da nije razmišljao što radi u onom trenutku. Bila je zabrinuta pošto je znala koliko će sukob biti koban za sve njih zbog vizije koja joj se prikazala. Stajala je sa strane i pratila kako se udaraju, napadaju jedne druge i kako krv leti na sve strane dok je pljusak padao, a onan se užasno bojala jer nije željela da nitko od njih nastrada. Primjetila je kako jedan od njih odlazi prema Kevinu, a ovaj se borio s još jednim. Izvadila je zube, te ljutito krenula na njega. Skočila mu je na leđa i zagrizla za vrat što je jače mogla, a on se zaderao, povukao ju za majicu, udario i ljutito gurnuo u zid.
Kevin se okrenuo i udario ga toliko snažno da je vampir poletio u stup i prepolovio se na pola, pa je ovog drugog uhvatio za majicu i odjurio što je brže mogao prema šipkama na kraju ulice, zabio za na njih, a ovaj se pretvorio u pepeo. Okrenuo se i potrčao prema Jenni koja je ležala na pod, te se pokušavala dignuti.
„Glupačo!“ –rekao joj je i pomogao da se digne. „Nije li ti Austin rekao da se ne mješaš u ovo?“
„Samo sam htjela pomoći.“ –prozborila je.
„Znam, ali mogla si nastradati. Još nisi toliko jaka kao i mi, pa se trebaš držati sa strane, ok?“ –uzdahnuo je.
Djevojka je klimnula glavom, a on ju je zagrlio snažno i podragao za mokru dugu kosu.
„Dobro si, Jenna?“ –upitao je Austin.
„Jesam.“ –odgovorila je. „Gotovo je?“
„Gotovo je.“ –David je klimnuo glavom.
Djevojka je klimnula glavom, uzdahnula je i osjećala se bolje kad je shvatila da njeno društvo nije u opasnosti.