Jenna je sjedila u sobi i zamišljeno gledala u prozor te u zavijese nježne boje kako vijore. Nije se osjećala najbolje jer je razmišljala o Treyu i o tome kako žudi za njim iako to nije željela i popila je dosta krvi samo kako bi pretala razmišljati o njemu, ali ništa joj nije pomagalo.
Mrzila je osjećaj koji joj je prolazio kroz tijelo kad bi razmišljala o njemu, osjećala njegov miris čak i kad mu nije bila u blizini. Njegov prekrasni i neodoljiv miris joj se uvukao pod kužu, pa ga je zbog toga svaki dan izbjegavala i pokušavala pobjeći od njega što joj je i uspjevalo pošto nisu imali niti jedan zajednički predmet.
Uzdahnula je, dignula sa kreveta i izašla je iz sobe na terasu promatrajući tmurno nebo, a onda je pogledala za dolje, u vrt. Poželjela je izaći iz one kuće, a da ju nitko od prijatelja iz kuće ne oktrike, kako bi se malo prošetala gradom i prestala razmišljati o Treyu. Skočila je sa terase, na tlo, kad se uvjerila da nema nikoga po ulicama niti na prozorima kako ju nitko ne bi vidio. Prošla je kraj prozora i ugledala Austina, Kevina i Davida kako sjede u dnevnom boravku, gledaju televiziju i smiju se. Nasmiješila se pošto je znala da nisu shvatili da je nema kod kuće i da se slobodno mogla prošetati usred noći.
Djevojka se šetala praznim, tihim i tmurnim gradom. Pratila je svaku stvar oko sebe i razmišljala kako je Winkon doista mali grad i možda bi joj se trebao početi sviđati pošto je dva tjedna već živjela ondje, ali nije znala kad će joj se sviđati niti hoće li.
Razmišljala je o tome kako se nekada šetala sa Karry zvijezdanim, živim i veselim gradom, a ondje je bila sama jer nije imala niti jednog prijatelja niti poznavala ikoga osim Austina, Kevina, Davida, Treya, ravnateljicu njene škole i pokojeg profesora. Htjela se šetati s nekim, pričati i zabavljati se, ali ona je bila potpuno sama. Možda je i sama bila kriva za to pošto nikoga nije željela upoznati.
„Jenna!“ –osjetila je miris čovjeka kojeg je poznavala.
Okrenula se i ugledala Treya iza sebe. Osmijeh joj se pojavio na licu, ne zbog toga što ga je vidjela, nego zbog njegovog mirisa.
„Trey?“ –zbunjeno će ona. „Što radiš ovdje?“
„Vračao sam se od prijatelja, pa sam te vidio i zaustavio se.“ –Trey joj se približio. „Što ti radiš sama?“
„Šetala sam se.“
„Nisi mogla spavati?“
„Ja nikada ne spavam!“ –nacerila se kao da se željela zabavljati ili zabaviti njega, ali zapravo je znala da govori istinu.
„Ova ti je dobra!“ –nasmiješio se. „Zašto si sama?“
„Nisam htjela smetati bratu i njegovim prijateljima, pa sam se sama odlučila prošetati.“
„To bi trebalo znaćiti da si se iskrala iz kuće?“
„Tako je!“ –klimnula je glavom osmijehom. „Tebi ništa ne promakne, jelda?“
„To sam ja starcima znao raditi kad me nebi puštali vani!“ –slegnuo je ramenima i nasmiješio joj se.
„Ma oni mene puštaju vani, ali...“ –uzdahnula je. „Previše se brinu za mene. Misle da bi mi se nešto loše moglo dogoditi!“
„Ovaj grad i nije tako strašan. Ne vjerujem da bi baš tebe netko išao napati!“
„Pa... I ja mislim tako, ali... Oni su previše pažljivi!“
„Valjda je to njihov posao. Starci?“
„Oni...“ –uzdahnula je Jenna i pogledala tužno u pod. „Doselila sam se s bratom i njegovim frendovima jer... Nisam bila u dobrim odnosima sa starcima, pa sam se htjela maknuti što prije od njih!“
„Žao mi je!“ –rekao joj je.
„U redu je!“ –podignula je pogled prema njemu.
Gledao ju je nježnim pogledom punim sažanjenja, a ona je bila zbunjena zbog osjećaja kojeg je osjećala u onom trenutku. Mirisao joj je odlično, čak i predobro, a znala je kako nebi trebao jer bi mu mogla nauditi što nipošto nije željela. Morala je prekinuti njihov razgovor kako nebi žudila za njim više nego što je trebala. Razmišljala je o tome kako ga uopče nije trebala željeti jer ga nije ni poznavala, nije znala njegovo razmišljanje, tko je on, ali nije mogla zaustaviti razmišljanje o njemu.
„Idem ja sada doma!“ –rekla je i ukočeno pogledala oko sebe.
„Odbacit ću te!“ –ponudio se Trey.
„Ma ne trebaš se mučiti.“
„Ne mučim se. Bilo bi mi drago odbaciti te! Vjerojatno bi bio sigurniji da si živa i zdrava stigla kod kuće!“
„Ma ne trebaš...“
„Prekini, ok?“ –nasmiješio joj se i otvorio joj suvozačeva vrata. „Ulazi!“
„Platit ćeš mi za ovo!“ –zaprijetila mu je prstom, odmahnula glavom i nasmiješeno sjela na suvozačevo mjesto.
„Nema problema. Platit ćeš mi kavu, može?“ –namignuo joj je i zatvorio vrata.
Djevojka se nasmiješila, pa je pogledala kroz prozor. Mogla je jako dobro osjetiti kako auto miriše na Treya i užasavala ga se pošto nije željela toliko razmišljati o njemu, mirisati ga niti biti kraj njega samo kako nebi poludjela i ugrizla, kako kako bi ga napokon mogla okusiti, kao što je David poludio s njom.
„Ovdje živim!“ –rekla je Jenna, a Trey je zaustavio automobil.
„Tvoji imaju upaljena svijetla.“ –pogledao je u kuću. „Možda se brinu za tebe!“
„Nadam se da se ne brinu jer ne bi htjela svađu u dva ujutro!“
„Nadam se, onda, i ja da ti se to neće dogoditi!“
„Hvala na prijevozu!“
„I drugi put!“
„Vidimo se sutra u školi.“
„Vidimo se i laku noć.“
„Hvala, također!“
Jenna je osmijehom izašla iz automobila, nasmiješeno se okrenula prema njemu i mahnula mu je, kao i on njoj, pa je pričekala da se udalji od njene kuće kako bi otišla doma. Prošla je kraj prozora dnevnog boravka gdje je ugledala njeno društvo kako gleda televiziju, pa je odahnula jer je shvatila da nitko nije vidio kako je izašla iz kuće. Pogledala je oko sebe i nigdje nikoga nije bilo, pa je poskočila i iznenada se stvorila na terasi njene sobe. Pogledala je još jednom u mjesec kojeg su oblaci prekrivali i magla, te je spustila pogled i odmaknula zavijese. Poskočila je od straha kad je ugledala Austina, Kevina i Davida u njenoj sobi jer ih nije očekivala.
„Kako...?!“ –zbunjeno je prozborila.
„Zabavila si se, Jenna?“ –upitao ju je Austin držajući prekrižene ruke na prsa.
„Vidjela sam vas dole prije nekoliko minuta.“ –zbunjeno će ona.
„Čuli smo te kad si izašla.“ –rekao je David. „Gdje si bila?“
„Vani.“
„S kim?“ –nadodao je Kevin.
„Sama.“
„A tko je bio onaj koji te odbacio kod kuće?“ –nastavio je Austin.
„Prijatelj iz škole.“
„Nisi li rekla da se ne družiš s nikim?“ –upitao je David.
„Jesam, ali... To je dečko kojeg sam upoznala na prvi dan škole!“
„Nisi li rekla da se ne želiš družiti s tim dečkom jer predobro miriše?“ –pogledao ju je Kevin.
„Jesam, ali...“ –zastala je Jenna. „Prestanite me zapitkivati, oke?! Boli vas briga što sam radila i s kim sam bila!“
„Ali...“ –uzvratili su svi troje.
„Vratila sam se živa i zdrava, jelda?“ –prekrižila je ruke na prsa.
„Da.“ –klimnuli su glavom.
„E, pa onda odlično! To je sve što trebate za sada znati.“ –otvorila je vrata sobe. „A sad izlazite jer se trebam odmarati!“
David, Austin i Kevin su uzdahnuli, odmahnuli glavom i pogledali još jednom u nju, a ona im je kažiprstom pokazivala hodnik ispred vratiju. Potišteno su izašli iz sobe, a ona se nasmiješila kad je zatvorila vrata za njima. Bili su joj simpatični što su se toliko brinuli o njoj, pa je sjela ponovno kraj prozora. Razmišljala je o Treyu...




ps pokvarila mi se tipkovnica i poceo je stekati komp¸pa ne znam hocu li vam se cesto javljati dok ne pokusam srediti te probleme.ovo vam pisem preko worda

Dodatak - 09.06.'09.
Popravila mi se tipkovnica, pa cu vam cesce odg. na komentare.=) pusa