Kad je u ponedjeljak Jenna izašla iz Treyevog automobila, učenici su se začuđeno okretali prema njoj, a pogotovo djevojke koje nisu očekivale da bi se njih dvoje mogli družiti. Djevojka je dobro mogla osjetiti njihove ljutite poglede i shvatiti mišljenje kroz njihovih izraza lica. Curama nije nipošto bilo drago što se ona družila s Treyem, valjda jer je bio među najzgodnijim dečkima iz škole, ali nju to nije bilo briga pošto je znala da se više ne može odmaknuti od njega, da ju previše privlači.
Njima su se pridružili Clark i Monica tek u školskom dvorištu, a onda je Jenna otkrila koliko je onaj događaj još više začudio učenike škole. Nasmiješila im se, te nastavila pričati sa svojim novim društvom. Osjećala se dobro, ugodno s njima i kao da napokon pripada nekome, da je samo obična cura, a obožavala je taj osjećaj.
Sjedila je za školskom glupom i pričala s Monicom s kojom se jako sprijateljila. Prije nego ju je upoznala, čula je priče kako je ona jako arogantna, bezobrazna i muškobanjasta pošto se samo druži s dečkima, ali shvatila da je ona potpuno suprotno jer joj se činila simpatičnom, dobrom i jako dragom osobom.
„Mole se sve maturante da se upute u dramsku prostoriju zbog obavijesti! Hvala!“ –preko mikrofona, koji je odjekivao tihom školom, oglasio se ravnateljičin glas.
Učenici su se zbunjeno gledali, ali dignuli su se sa stolica, te izašli iz učionica. Jenna i Monica su ugledale Treya i Clarka u daljili kako se smiju i pričaju, a vjerovale su kako su najvjerojatnije pričekali da one dođu. Nasmiješeno su im prišle, pa su krenuli zajedno prema dramskoj prostoriji. Kako je prostorija bila puna maturanata, morali su sjesti u zadnjem redu.
„Drago mi je što ste došli!“ –rekla je ravnateljica. „Nemamo lošu objavijest, nego samo odličnu! Kako vas nikada nikamo nismo vodili, odlučili smo vas nagraditi izletom!“
Svi su se počeli derati i žviždati od sreće, ali ih je ravnateljica ubrzo umirila.
„U petak krečete u Fomu!“ –nastavila je. „Vračate se u ponedjeljak! U petak, subotu i nedljelju ćete razgledavati grad, a u petak navečer imate slobodno, pa možete i u disko pošto je hotel u centru grada!“
Učenici su počeli pljeskati, a on im se nasmiješila, pa rekla da mogu izaći iz prostorije. Tinejdžeri su međusobno sretno pričali o tome kako će se zabavljati, uživati i radovali su se izletu.
„Jedva čekam!“ –uzvratila je Monica. „Tako ću uživati bez staraca i ovog dosadnog grada!“
„Ovako ne uživaš, ha?“ –Clark ju je obgrlio rukom.
„Nisam rekla da ne uživam, ali samo se želim malo odmaknuti od ovog grada!“
„Je li Fom sličan grad ovome?“ –upitala je Jenna.
„Kako to misliš?“ –Trey se okrenuo prema njoj.
„Da li je maglovit?“
„Da, nažalost.“
„Odlično!“
Društvo je zbunjeno gledalo u nju pošto nisu mogli vjerovati da se netko mogao radovati magli i kiši, pogotovo ne kad bi trebali otići na neki izglet, ali nitko nije znao da se Jenna radovala tomu pošto inače ne bi mogla otići s njima. Trebala se koliniti sunca, a ovako je slobodno mogla šetati gradom.

Jenna je zatvarala putnu torbu pošto je spremila potrebne stvari u nju. Uskoro je Trey trebao proći po nju jer su se trebali naći ispred škole kako bi odputovali do Foma, a trebalo im je samo tri sata vožno pošto nije bio previše daleko.
Dignula je torbu s kreveta, otvorila vrata te se spustila niz stepenice, pa je spustila i torbu na pod, a onda provorila u dnevni boravak.
„Ideš?“ –upitao je David.
„Sad bi Trey trebao doći po mene.“ –odgovorila je i zakoračila k njima.
„Trey?“ –uzvratio je Kevin. „Mogla bi...“
„Bolje nemoj to reći jer bi te i sada mogla prebiti!“ –zarežala je ljutito.
„Smiri se, Jenna, smiri se!“ –rekao joj je Austin ozbiljnim glasom.
„Prekinite!“ –proderala se ljutito. „Prestanite tražiti od mene nešto što nikako ne želim napraviti, jasno?! Nemojte ga dirati. Možete sve ostale, ali njega ne, jasno?!“
Bila je bijesna, ponovno, na njih, ali umirila se kad je čula trubu Treyeveg automobila. Odmahnula je glavom i izašla iz kuće bez pozdrava. Trey ju je čekao ispred automobila, pa je ona požurila kroz kučno dvorište. Uzeo joj je torbu i stavio u gepek, a ona je u međuvremenu sjela na suvozačevo sjedalo i pogledala kroz prozor ljutito. Bila je još bjesna na njih, ljuta što su uopče pomišljali da bi mu mogla nauditi.
„Nešto si ljuta, ha?“ –upirao ju je Trey.
„Ma pusti. Smirit ću se!“ –odgovorila je Jenna.
„Posvađala se s bratom?“
„Pretjeruju. Ne da mi se o tome!“
„Kako god želiš. Ako si za pričanje, ovdje sam!“
„Sve je u redu bez brige.“ –nasmiješeno se okrenula prema njemu. „Jedva čekam ovaj izlet. Dugo nisam bila negdje sa društvom!“
„Nestaje ti društvo?“
„Jako... Ne čujem se uopče s njima više...“
„Zašto?“
„Ma... I to ćeš jednom saznati!“
„U redu... Ali nemoj dopustiti da ti ovo uništi ovaj izlet jer se moraš zabaviti, jasno?“
„Ako mi to ne dopustiš onda... hoću!“ –namignula mu je i okrenula se ispred sebe.
„Neću dopustiti, vjeruj mi.“ –uzvratio je, te nastavio pratiti cestu kojom su se vozili.
Djevojka ga je, krajičkom oka, pogledala. Bio je sladak, možda i presladak iako nije smjelo biti tako, ali i sama je znala koliko je bila ovisna o njemu, njegovim mirisom, osmijehom... tijelom za kojim je žudila.

Uskoro su došli ispred škole, pa se Trey parkirao na školsko parkiralište iako je bilo puno, a školski autobusi su čekali učenike da se počnu ukrcavati.
Njih dvoje su izašli iz auta, uzeli svoje putne torbe, pa krenuli prema školskim autobusima gdje ih je dočekala vesela i nasmiješena Monica iako nigdje nije bilo sunca, zbog čega je puno učenika imalo namrgođene izraze lica, i Clark koji je pospano zijevao kraj cure.
„Još ne mogu vjerovati da danas krečemo u život!“ –zahihotala je Monica.
„Ovakva je otkad smo se probuditi!“ –rekao je Clark.
„Ma pusti je na miru. Neka se raduje koliko želi.“ –nastavila je Jenna.
„Reci mu, Jenna! Budi na mojoj strani!“ –nasmiješila se djevojka.
„Dignuo si se na krivu nogu, Clark?“ –upitao ga je Trey.
„Ne. Monica je spavala kod mene, pa se cijelu noć vrtila po krevetu i ponavljala koliko će joj dobro biti ove dane!“
„Ma pusti ju neka uživa. Bit' će nam svima odlično!“
„Idete?!“ –proderala se Monica, koja je već stajala ispred ulaza.
Okrenuli su se prema njoj, osmijehom odmahnuli glavom pa otišli prema autobusima. Trey je sjedo s Jennom, a Monica s Clarkom. Cijelim putem su se smijali, zabavljali i uživali u zajedničkom vremenu.

Napokon su stigli u Fom gradu gdje su se smjestili u luksuzan, veliki i lijepo uređen hotel, te se malo prošetali gradom. Razgledavali su razne monumente, skulpture dok im je vodič objašnjavao povijest grada i raznih događaja, a skoro niti jedan učenik nije pratilo, ali zbog toga su ondje bili profesori koji su sa zanimanjem slušali o čemu se priča. Učenici su se, u međubremenu, smijali i slikali, a Jenna je... uživala i osjećala se odlično, kao nekada sa svojim društvom.