Jenna je nesigurno hodala školskim dvorištem i gledala oko sebe razne grupe učenika koji su se smiješkali, pričali jedni s drugima, a neki su i gledali u nju. Spustila je pogled razmišljajući kako je nekada i ona sretno sjedila ispred škole sa svojim starim društvom, smijala se i pričala, te uživala kad je bila normalna djevojka, a ne vampirica kao i u onom trenutku.
Podignula je pogled i osjetila sve poglede na sebi. Pogledala je ponovno u pod i požurila korak prema školskom ulazu. Brzo ga je otvorila i ušla u školu, te udahnula pošto se osjećala malo sigurnije, ali razmišljanje joj se promjenilo kad je ponovno podignula pogled i ugledala puni školski hodnik, ali bio je dosta tih. Svi su začušeno gledali u nju, a ona se nije micala sa ulaza pošto se ukočila. Nije očekivala da će svi buljiti u nju kad se pojavi u školu, pa nije znala što da učini, kako da se ponaša u onom trenutku.
„Makni se s puta, mala!“ –čula je muški glas.
Djevojka se okrenula i ugledala visokog, krupnog dečka iza sebe. Gudnuo ju je, a ona je udarila u zid. Pomalo se razljutila i, nesvijesno, je izvadila očkanje. Zatvorila je usta kako bi sakrila, pa je prošla kraj njega i potrčala prema WCima. Otvorila je vrata i nagnula se na zid kako bi se umirila. Iako je bila živčana morala se smiriti kako ne bi učinila pogrešku i dovela u opasnost svoju novu obitelj u slučaju da ju netko otkrije.
Oglasilo se školsko zvono, pa je poskočila od straha pošto nije to očekivala. Duboko je uzdahnula i pokušala se smiriti. Odlučila je ostati neko vrijeme unutra prije nego ode kod ravnateljice kako se slučajno ponovno ne bi razbijesnila i pogoršala stvar.
Nakon nekog vremena je izvadila mobitel, kojeg je kupila dan prije s Austinom, kako bi pogledala koliko je sati bilo. Osam i petnaest sati ujutro je prošlo i odlučila je izaći iz školskih WCa kako bi otišla kod ravnateljice.
Izašla je iz prostorije, te se uputila prema ravnateljičinom uredu. Približila se prvim vratima, uzdahnula je i pokucala. Čula je „Naprijed“, pa je u strahu otvorila vrata ureda i ugledala stariju bucmastu ženu za velikim radnim stolom. Žena sijede kose je podignula pogled prema njoj i promatrala ju je plavim očima.
„Izvoli?“ –upitala ju je.
„Dobar dan.“ –rekla je Jenna. „Ja sam Jenna Collon! Moj brat Austin vas je jučer nazvao.“
„Oh, ti si!“ –uzvratila je. „Sjedni!“
„Hvala!“ –djevojka je povukla stolicu i sjela nasuprot nje.
„Ja sam Sandra Apetan!“ –predstavila se ravnateljica. „Drago mi je što si odlučila doći u moju školu!“
„I meni.“ –klimnula je glavom. „Žao mi je što sam zakasnila.“
„Nema problema. Ipak si došla! Kako ti se čini škola?“
„Sviđa mi se.“
„Vidjet ćeš, neće ti trebati puno vremena da se uklopiš. Kad zvoni idem po presjednika učeničkog vječa da ti pokaže školu!“ –nastavila je ravnateljica i otvorila ladicu stolica, te izvadila papir. „Ovo je tvoj raspored!“
„Hvala!“ –uzela je papir i pogledala ga.
„Ako ti nešto ne štima, slobodni kaži, pa možemo promjeniti!“
„Sve je u redu! Dobar je raspored.“
„Odlično!“
Zvonilo je, pa se ravnateljica ispričala, dignula sa stolice i izašla iz svoga ureda. Jenna se dignula sa stolice, te je počela hodati po uredu i promatrati ga. Vidjela je puno slika po stolicama na kojoj je bila ravnateljica s profesorima i s učenicima. Predpostavljala je da se slikala sa svim učenicima.
Začula je vrata, pa se okrenula i ugledala ravnateljicu kako nasmiješeno ulazu, a iza nje je dolazio jedan dečko. Kad se ravnateljica pomaknula ugledala je Treya, dečka koji ju je zamalo pregazio. Oboje su se nasmiješili i pogledali s druge strane.
„Jenna, ovo je Trey Woodie, predsjednih školskog učeničkog vječa!“ –rekla je ravnateljica.
„Znamo se!“ –uzvratio je Tray. „Upoznali smo se ispred škole.“
„Odlično!“ –ravnateljica se nasmiješila i sjela za radni stol. „Onda vam sigurno neće biti problem družiti se.“
„Valjda neće!“ –nastavila je Jenna i krajičkom oka pogledala u Treya, te pokušala sakriti osmijeh koji joj se poljavljivao na licu.
„Trey, pokaži joj školu. Hoćeš, jelda?“ –pogledala je u njega.
„Naravno da hoću. Bit' će mi zadovoljstvo!“ –nasmiješeno se okrenuo prema Jenni i otvorio je vrata ravnateljičinog ureda.
Oboje su pozdravili ravnateljicu, a ona im se nasmiješila, pa je nastavila čitati dokumente sa kompjutera, koje je započela prije nego ju je Jenna prekinula.
„Tko bi rekao da si ti predsjednik školskog vječa?!“ –Jenna je pogledala u Treya.
„Očekivala si luzera, štrebera s debelim naočalama?“ –nasmiješeno se okrenuo prema njoj.
„Tako nešto!“
„Žao mi je... Ne mogu biti gori od ovoga! Požali se učenicima koji su me izrabrali za njega!“
„Ne želim se žaliti. Sasvim mi je dobro i ovako!“ –Jenna mu se nasmiješila, pa je pogledala ispred sebe.
Trey se također nasmiješio, a onda je započeo objašnjavati Jenni gdje se što nalazi. Djevojka ga je pozorno promatrala i slušala, a onda je primjetila kako sve djevojke gledaju u njih i raspravljaju međusobno ne skidajući začuđeni i odmjeravajući pogled s nje. Jenna je odmahnula glavom i samo nastavila slušati predsjednika školskog vječa. Odjednom je gubila koncentraciju i prestala je razmišljati o čemu priča, slušati ga. Bio joj je neodoljiv i odlično je mirisao, pa se bojala onog osjećala pošto je osjećala očnjake u ustima. Odmahnula je glavom i pokušavala se usredotočiti na to što je govorio, te poslušati što su joj Kevin, David i Austin objasnili. Rekli su joj da se se ne usredotoči na ljudski miris i na hranu, pa je pokušavala razmišljati o onome što joj je Trey pričao.
„I ovdje imaš matematiku!“ –pokazao joj je Trey nakon sat vremena objašnjavanja.
„Hvala puno!“ –nasmiješila mu se Jenna.
„Vidimo se onda po školi, Jenna Collon!“ –nasmiješio joj se.
„Ti nemaš matematiku?“ –upitala ga je.
„Imam, ali nisam s tobom u grupi. Previše nas je, pa sam ja na kraju hodnika!“ –objasnio joj je.
„Dobro. Onda... vidimo se!“
„Ako ti što zatreba, samo odi kod ravnateljice i neka me pozove. U redu?“
„Mogu se i sama snalaziti, bez brige!“ –namignula mu je i otvorila vrata učionice.
Trey se nasmiješio, odmahnuo glavom i udaljio od razreda gdje se održavala matematika. Jenna je stajala u praznom razredu i duboko je uzdahnula pošto se bojala osjećala koji joj se pojavljivao kad bi bila s njim. Osjećala bi se ugodno, dobro i mirisao bi joj toliko odlično da ga je poželjela ugristi iako nije bila gladna. Nije smjela to dopustiti, nije smijela biti kraj njega previše.

Zvonilo je za kraj školske nastave, pa je Jenna žurila dvorištem kako ne bi naletila na Treya pošto je saznala da se po školi priča kako ju cijelo vrijeme traži. Nije željela biti kraj njega kako mu ne bi naudila, a on joj se činio odličnim dečko. Primjetila je Austinov Jeap na ulazu školskom parkirališta, pa je potrčala što je brže mogla prema njemu, otvorila je vrata i poskočila na suvozačevo mjesto.
„Hej, Jenna!“ –uzvratio je njen brat Austin.
„Hej, Austin!“ –zavezala je pojas.
„Kako je bilo prvi dan?“
„Odlično, ali... Ne baš najbolje!“
„Zašto?“
„Pa vidiš... jer sam užasno gladna!“ –uzviknula je.
„Sinoć si jela, Jenna!“ –zbunjeno će Austin. „I to previše. Trebala bi izdržati najmanje dva tjedna bez krvi!“
„Ne mogu, Austin, ne mogu!“ –odmahnula je glavom pomalo histerično.
„Zašto?“
„Pa... Upoznala sam nekog dečka koji miriše tako dobro da bi ga odmah ugrizla i popila njegovu krvi!“
„To nije dobro, znaš?“
„Ma nemoj mi reći?! Izbjegavam ga cijeli dan samo kako mu ne bi naudila!“
„Ne brini se, Jenna. S vremenom ćeš se smiriti! Mjesec dana si vampirica, pa... Normalno je da ti treba vremena da prestaneš željeti ljudski krv!“
„Zašto ju onda David nije prestajao željeti nakon sto godina, ha? Zašto me onda ugrizao?“
„Jer... Ma... Samo me poslušaj, u redu?“
„Austin... strah me! Ne želim nikome nauditi!“
„Vjerujem, Jenna. Nećeš!“ –nasmiješio joj se. „Nećemo ti mi dopustiti, bez brige!“
Djevojka je odmahnula glavom i uzdahnula, pa je pogledala kroz prozor razmišljajući. Doista se nadala da njen brat ima pravo i da joj neće dopustiti da ikome naudi, posebno ne Treyu.