Došla je subota, a učenici su se veselo spremali za izlazak u disko za kojeg su im rekli kako je u blizini hotela i također im rekli da mogu ostati vani do kad god požele pošto su bili dobri, slušali vodiča kad im je ono jutro i cijelo popodne objašnjavao grad u kojem su bili.
Jenna je sjedila u sobi, koju je djelila s Monicom, sama. Monica je otišla kod Clarka, a ona nije imala namjeru izaći vani pošto je htjela malo uživati u samoći, razmišljajući o svojim stvarima. Iako je pokušavala zaboraviti da ju Austin, Kevin i David nagovaraju cijelo vrijeme da ugrize Treya kako bi im pomogao u borbi na najjačeg i najgoreg vampira, bila je još ljuta na njim i nije se mogla smiriti pošto su je naljutili, naživcirali i natjerali da danima ne priča s njima samo kako bi se osjećala bolje i prestala razmišljati o onome što oni žele.
Iako je znala da bi možda tada mogla biti s Treyem, imati nešto više od prijateljstva, nije htjela istu budućnost kao i ona, a prijatelji su je uvjeravali kako su na tragu Kohipu. Nije mu mogla to učiniti pošto niti sama nije bila sigurna da li će postati, ponovno, normalna djevojka ili ostati besmrtna vampirica ledenog srca, koje nikada nije kucalo, zauvijek.
Zbog toga se osjećala tužno, usamljeno jer je samo htjela nastaviti svoj život, koji joj je pripadao, a ovako će morati ostati čudovište do kraja života u slučaju da nikada ne pronađu onog prokletog vampira zbog kojeg je sve započelo.
Uzdahula je i uzela daljinski u ruci, pa je upalila televiziju. Na programu je bio Armagedon, pa ga je odlučila pogledati iako je znala da bi se mogla rasplakati. Morala ga je pogledati pošto ju je to podsjećalo na majku i na to koliko je sretna bila kad bi bila uz nju, kad bi se smijale i uživale zajedno, a sada... sada više nema pojma kad će ju vidjeti slijedeći put i da li će ju uopče vidjeti.
Trey je pokucao na vrata njene sobe, a ona su se polako otvarala. Ugledao je Jennu, suznih crvenih očiju, kako drži maramice u ruci.
„Dobro si?“ –upitao ju je zabrinuto.
„Jesam!“ –klimnula je glavom.
„Plačeš... valjda vidim da nešto nije u redu!“
„Uđi!“ –uzvratila je i pustila ga unutra.
„Što ti je?“ –nastavio je s pitanjem.
„Ma upravo je Armagedon završio. Uvijek plačem na tom filmu i sjetila sam se kako smo mama i ja, nekada, tako gledale taj film zajedno i plakale zajedno!“
„Nisi normalna!“ –nasmiješio se. „Mislio sam da stvarno nešto nije u redu s tobom!“
„Nemoj mi reći da si tek sad ustanovio kako nisam normalna i da nešto nije u redu sa mnom!“ –nacerila se Jenna.
„Znam da je sve u redu s tobom. Bez brige!“
„Siguran si?“
„Jesam.“ –namignuo joj je Trey. „Monica?“
„Kod Clarka.“ –odgovorila je. „Zar nisi bio u sobi?“
„Prije dva sata. Išao sam u disko, ali došao sam po vas!“
„Mislim da Monica i Clark žele biti sami!“
„Onda dobro... Ideš ti sa mnom!“
„Ovaj...“ –promrmljala je. „Mislila sam se odmarati!“
„Šališ se?“ –zbunjeno će on.
„Ne.“ –odmahnula je glavom i sjela na krevet. „Stvarno nisam raspoložena za izlazak!“
„Ali... ali... Zabavljat ćemo se!“
„Ma samo ti idi i zabavi se. Trebam malo odmora!“
„Kad već ne želiš ići sa mnom... onda ostajem s tobom!“
„Nemoj! Zabavi se...“
„Ne...“ –slegnuo je ramenima. „Mislio sam da se idemo svi skupa zabaviti, a pošto sam večinom bio s Clarkom i Monicom jer su mi oni najbolje društvo onda ne želim nigdje ići. Nadao sam se da ćeš barem ti htjeli, ali ništa od toga!“
„Ali idi se zabavljati, Trey!“ –nastavila je Jenna.
„Šuti i trpi me sada!“ –namignuo joj je i sjeo na Monicin krevet.
Djevojka mu se nasmiješila, odmahnula je glavom i nagnula na zid iznad kreveta, te ga zastala promatrati. Bio je nježan, sladak, neodoljiv dok je gledao u televiziju, ali onda se okrenuo prema njoj, nasmiješio se, a njoj se odmah pojavio osmijeh na licu. Osjećala se pomalo... sramežljivo u onom trenutku jer nije očekivala da bi joj toliko mogao goditi onaj neodoljivo slatko pogled. Izgledao je tako zamišljeno, a osmijeh mu je nestao sa lica. Gledao ju je ozbiljno, kao da bi joj želio nešto reći, kao da ne može pomaknuti onaj nježni pogled i da bi nešto želio učiniti.
Trey je djevojci jako zamirisao, pa se naglo dignula sa kreveta i gledala zbunjeno oko sebe, pokušavajući sakriti očkanje koji su joj se pojavljivali u ustima.
„Dobro si?“ –zbunjeno će Trey.
„Odmah dolazim!“ –izjurila je iz sobe.
Zbunjeno je trčala pustim i tihim hodnicima pokušavajući se pitati zašto joj se to dogodilo kad je osjetila njegov miris koji je bio jači nego proteklih dana. Osjećala je da bi ga mogla ugristi, učiniti nešto zbog čega bi se kasnije pokajala, pa je istrčala iz hotela i ugledala šumu u daljini. Pojurila je što je brže mogla kako ju nitko nebi otrkio, a naravno, nitko ju i nije mogao vidjeti kad se kretala onom brzinom koju ljudske oko jednostavno nije mogao oktriti.
Trčala je šumom pokušavajući se smiriti i ne razmišljati o Treyu, o njegovoj krvi, o tome koliko ga želi u onom trenutku. Zaustavila se kad je već bila daleko i osjećala šumski jesenjski miris kojeg je kao i normalna osoba mogla osjećati. Godio joj je onaj miris koji joj je odvračao pozornost od razmišljanja na ljudsku krv.
Nekada je sama obožavala prošetati gradom i onda bi odlazila duboko u šumu, koju je odlično poznavala, te uživala u njenoj ljepoti, raznim mirisima i zvukovima prirode.
Uzela je mobitel u ruke i utipkala Austinov broj.
„Da?“ –javio se.
„Austin, trebam te hitno! Donesi... donesi krv!“ –uzdahnula je.
„Dolazim za nekoliko minuta!“
Djevojka je spustila slušalicu, stavila mobitel natrag u džep i pogledala oko sebe, te tapkajući nogom od pod, živčano čekala brata da se pojavi.
„Evo me!“ –ispred nje se pojavio Austin.
„Brži si nego što sam mislila!“ –zbunjeno ga je pogledala.
„Kad se radi o mojoj sestrici...“ –slegnuo je ramenima i pružio bocu sestri.
Djevojka je zgrabila boju koju je brat držao u ruci, te se okrenula i doživjela užitak kad je osjetila ljudsku krv u sebi.
Austin je zbunjeno gledao u nju, te se okrenuo promatrati šumu u kojoj su se nalazili.
„Bila sam tako... žedna!“ –okrenila se prema njemu bacivši bocu iza sebe.
"Kako to da si već ožednila??“ –zbunjeno će Austin. „U četvrtak si jela!“
„Ne znam.“ –uzdahnula je Jenna i tužno pogledala u pod. „Gledala sam Treya i jednostavno ožednila kad sam ga zamirisala!“
„Inače nebi tako brzo ožednila kad bi ga zamirisala!“
„Znam, Austin! To me plaši! Žudim previše za njim u zadnje vrijeme! Ne mogu se kontrolirati više!“
„Rekao sam ti što trebaš napraviti, Jenna!“
„NE!“ –proderala se ljutito. „Neće postati vampir! Neću to dopustiti!“
„Zaljubila si se u njega, jelda?“ –Austin je odmahnuo glavom.
„Jesam...“ –spustila je pogled. „Zbog toga ne želim da mu išta napravite!“
„Jenna...“ –Austin je stavio ruku na rame. „Bit' će dobro!“
„NE!“ –zarežala je ljutito i odgurnula ga u stablo. „Samo preko mene mrtve!“