Kucali su na vrata Jennine sobe, pa se okrenula prema njima i pričekala da netko uđe. Ugledala je Austina kako gleda u nju, a ona se dignula sa poda, spremila okvir na mjesto i stala kraj prozora i gledala je ljude kako veselo, sretno i osmijehom na licu prolaze ispred njene kuće.
„Što se dogodilo ovdje?“ –upitao ju je, približavajući se.
„Ne vidiš?!“ –uzvratila je grubo.
„Kevin mi je rekao što se dogodilo, pa sam došao provjeriti kako si i onda vidim da si sve porazbacala po sobi.“
„Da, i?“
„Reci što ti je, Jenna!“
„Neću!“
„Ljutiš me!“
„Ja tebe?“
„Da.“
„Ja tebe?!“ –okrenula se prema njemu, ljutitog pogleda i pokazivajući zube, te režajući. „Ja tebe ljutim?!“
„Da, Jenna!“ –proderao se, također režajući.
„Nisi mi potreban, Austin!“ –nastavila je Jenna.
„Nisam ti potreban?!“ –Austin je odmahnuo glavom. „Znam da me trebaš, Jenna! Nemoj se ponašati kao da si jaka, da sve možeš sama podnijeti, ali vidi se po tebi da nisi toliko jaka!“
„Brini se za onu klinku, a ne za mene!“ –okrenula se prema prozoru prekriživši ruke.
„Nemoj mi reći da si ljuta zbog toga.“ –začuđeno će on.
„Ljuta sam!“
„Zašto?!“
„Zašto?! Imaš me hrabrosti pitati zašto?!“
„Da. Želim da mi objasniš zašto ti toliko smeta što sam uz onu djevojku!“
„Uz mene nisi bio...“ –spustila je pogled. „David je jedini koji je bio kraj mene, a sada ste svi uz nju!“
„I zbog toga si ljuta?“ –nasmiješio se Austin.
„Austin, ja ne vidim da je sve to smješno, znaš?!“
„Ljubomorna si što više nisi miljenica?“
„Ma ti si debil...“ –odmahnula je glavom i pogledala ga suznim očima. „Ljuta sam što... što kraj mene nisi nikada bio dok sam umirala od boli, što si me smatrao uljezom i govorio Davidu da me se trebate rješiti prije nego postanem veliki problem za vas. Mrzio si me, Austin, sve dok nisi saznao da sam ti sestra...“
„Jenna!“
„Začepi! Zašto nisi mogao biti kraj mene kad sam te trebala, a kraj nje možeš?!“
„Jenna... shvatio sam kakav sam kreten bio tebi odavno!“ –podragao ju je po licu. „Kraj nje sam samo jer znam da me ona treba kao što si me i ti trebala. Žao mi je što se loše osjećaš zbog toga, ali vjeruj mi, ja se osjećam još gore što sam bio takav prema tebi!“
„Ma...“ –uzdahnula je i odmahnula glavom. „Žao je meni što sam bila takva prema tebi. Vjerojatno sam previše živčana, pa me male sitnice naživciraju!“
„Znam kako ti je.“ –nasmiješio se. „Sigurno je sada sve u redu?“
„Da. Ne brini se!“ –namignula mu je.
„Odlično. Odmori se i prestani razmišljati o glupostima!“
„Pokušat ću.“
„Idem ja malo gledati televiziju. Kevin je sada s onom curom!“
„Dobro.“
„Vidimo se kasnije!“
Djevojka je nasmiješeno klimnula glavom, a on joj je namignuo i zatvorio vrata sobe. Jenna je uzdahnula i sjela na krevet, te skrenula pogled prema prozoru. Znala je koliko je pretjerala što se živcirala zbog gluposti i što se toliko izderala na Austina. Samo se brinuo o curi kao što bi svatko, a njemu je jako bilo stalo do sestre, pa nije bilo potrebe i dalje brinuti se o tome koliko mu je stalo.

Legla je na krevet i zatvorila oči kako bi se malo opustila. Nije mogla zaspati pošto vampiri nikada ne spavaju i zbog toga je mogla samo odmarati oči i opuštati misli.
Kroz glavu su joj prolazile scene u kojima je uživala s Treyem od prvog trenutka kad ga je ugledala i do zadnjeg, kad je uživala dok je bila samo njegova. Trgnula se u trenutku kad ga je vidjela kao vampira, blijedog lica i krvavih usana.
Otvorila je oči i nije ih više željela zatvarati kako ga ponovno nebi vidjela onakvog. Užasavala se same pomisli da ga ponovno vidi onakvog, da ponovno vidi kako trči za čovjekom i hrani se njime. Htjela je i znala da bi nešto što prije trebala poduzeti kako bi ga ponovno vratila u normalu i biti s njim.
Uzdahnula je i dignula sa kreveta, te približila prozoru. Dugo je razmišljala o tome što bi mogla napraviti, kako se ponašati i što učiniti da bi se osjećala bolje i da bi spasila stvar kad se nitko drugi, oko nje, ne trudi. Znala je da se nitko neće pokrenuti ako ih ona na to ne prisili.
Nije ni shvatila, koliko dugo je razmišljala, da je već pala noć. Pogledala je u tmurno nebo na koje je sjevalo i grmilo. Spustila je pogled, vratila se na krevet i nastavila razmišljati kako bi bilo najbolje postupiti.
Nakon satima razmišljala je odlučila izaći iz sobe i otići malo s društvom u dnevni boravak kako se previše nebi udaljavala od njih. Večinom, kad bi ju nešto jako mučilo, bi se voljela odmaknuti od društva i biti u samoći, te razmišljati o svojim problemima, pa se htjela malo družiti kako bi se opustila.
Spuštajući se niz stepenice je čula korake iz sobe u kojoj je ona djevojka dva dana ležala. Polako je otvorila vrata i ugledala djevojku kako stoji ispred ogledala i promatra samu sebe. Vidjela je čuđenje, tugu kakvu je i ona osjećala kad se prvi put ugledala kao... vampirica. Suosjećala je s njom, pa je uzdahnula, a u onom trenutku se djevojka naglo okrenula, napravila nekoliko koraka u nazad i stala je kad je došla do zida. Zarežala je na nju i pokazala zube.
„Dolazim u miru!“ –Jenna je zatvorila vrata za sobom.
„Tko si?!“ –upitala ju je ona cura ljutito.
„Jenna Collon. Ja sam jedna od onih koji su te spasili!“
„Spasili od čega?! Što ste mi učinili?!“
„Mi ti ništa nismo učinili!“
„Jeste! Više nisam kao prije... Što ste mi učinili?! Gdje sam?! Oteli ste me?!“
„Ne.“ –odmahnula je glavom. „Kako se zoveš?“
„Selen Posen!“
„Dobro, Selen. Ispričat ću ti što se dogodilo ako prestaneš biti tako... živčana i ako mi pokušaš vjerovati!“
„Neću te slušati! Ostavi me na miru! Želim vani!“ –Selen se okrenula prema prozoru i počela ga je otvarati.
Jenna je primjetila da djevojka miriše nešto, pa je potrčala prema njoj i vidjela je ljude na ulici. Znala je dobro što Selen miriše i osjeća u onom trenutku. Znala je koliko je gladna pošto je i ona jako bila gladna kad se probudila i prije nego je shvatila što je zapravo postala. Primjetila je kako se Selen penje na prozoru, pa ju je brzo povukla i gurnula u zid, a ova druga joj je zarežala i pripremala se da ju napadne.
Jenna se izmaknula kad je djevojka krenula prema njoj i ljutito ju udarila, pa je pala na pod i proklizila do zida.